I don't think you know me anymore | L.H |

i.

Sjedila sam za svojim radnim stolom i čitala knjigu.

Prvi dio Harry Pottera.
Nakon nekoliko godina, opet ju čitam.

Čula sam tiho lupkanje po krovu.
Kiša.

Uzela sam kartončić i stavila ga u knjigu kako bi znala gdje sam stala.

Laganim koracima sam dokoračala do kreveta i uzela svog medu Teddy-ja i mekanu dekicu krem boje.

Sjela sam na prozor.

Ne doslovno, naravno. Imam malenu klupicu ugrađenu ispred prozora.

Gledala sam kako kapljice polako ispunjavaju vanjsku površinu prozora. Pozorno sam pratila i uočavala svaku od njih kako se priključuje ostalima.
Prvo su to bile obične kapljice. Što ih je više bilo, bile su posebnije.
2 kapljice su se spajale u jednu i činile poseban oblik. I onda, iz početka. Iz početka, toliko puta da više nije brojala.
Tako je to bilo dok se cijeli prozor nije zamaglio.

Omotala sam se dekicom i zagrlila Teddy-ja.

Nikada nisam vjerovala da je kiša samo prirodna pojava. Za mene je predstavljala nešto više.

Umjetnost, sreću. Umirivala me je.
Zatvorila sam oči i koncentrirala se na zvuk. Kiša je padala sve jače i jače.

"Between the lines of fear and blame
You begin to wonder why you came

Where did I go wrong? I lost a friend
Somewhere along in the bitterness
And I would have stayed up with you all night.."

Tiho sam zapjevala i nasmješila se.

Upravo to me je ispunjavalo. Tužne stvari. Tužne pjesme i kiša. Zima.

"Kada će već snijeg?" promrmljala sam si u bradu.

Iako obožavam kišu, snijeg me smiruje. Smiruje me,ali u drugom smislu.

Volim onaj osjećaj kada se smrznem vani, a onda uđem u kuću i popijem šalicu tople čokolade.

Nasmijala sam se na samu pomisao.

"Loren!?" začula sam mamin glas kako me doziva iz boravka.
Ustala sam s klupice, uredno složila dekicu, te ju, zajedno s medvjedićem odložila na krevet.

Izašla sam iz sobe i kroz krem hodnik došla do dnevnog boravka. Zatekla sam mamu u fotelji ispred televizora.

"Da?" upitala sam ravnodušno. Mama se okrenila prema mene i uputila mi ogromni osmjeh. Sjela sam pokraj nje.

"Što je?" upitala sam veselo.
"Jesi li čula kišu?"
" Da?" Pomalo sam se zbunila.
"Gledala sam prognozu. Uskoro će prestati. A onda... znaš šta?!" mama je govorila u veselom tonu. Po pokretima je izgledala kao malo dijete.
"Dobro mama, reci mi već." nasmijala sam se.
" Za oko sat vremena očekujemo prvi snijeg!!" - "Aaa napokon!" povikala sam i zagrlila mamu.

Kada sam se odmakla, međusobno smo se pogledale i nasmijale. "Baš smo kao djeca." rekla je moja mama, Melissa. Složila sam se s njom.

"Nego.. Hoćemo napraviti neke kekse?" pitala je.

"Daaa. " Složila sam se s maminom idejom. - " Dobro, ali nemam sve sastojke, pa, ako želiš otići u trgovinu? "

"Okej, šta trebam kupiti? " - "Hajde, obuci se. Do tada ću ti napisati. " kimnila sam i veselo odskakutala do svoje sobe.