Kao i svaki teenager, bio sam jako zainteresiran za cure. Pogotovo u ovo doba kada je sve moderizirano, disko, pića alkoholna, sve se o tome vrti. Ali opet, s druge strane sam i dalje bio dinamovac. Čekao sam samo taj prvi dan na tekmi. I ona se obistinila. Subota, 10h i mama s porukom: Sine siđi dolje! Ja sam joj obrusio pošto sam igrao igricu, ali je bila dosadna. Ipak sam pristao (nevoljno) da siđem. Kad sam došao prvo sam dobio jezikovu juhu zašto sam bezobrazan bla bla bla. A onda je rekla ako se ne ispričam neću dobiti karte za utakmicu. Kao grom iz vedra neba sam se bacio na koljena i molio. Da je netko snimao mislio bi da sam lud. Nakon cirkusa, mama mi je predala ulaznice. Koprivnica, 17h, gostovanje. Udaljeno svega 30-ak kilometara od mog mjesta. I da, jesam napomenuo da sam baš navršio prošli tjedan 15 godina? Ako nisam, oprostite. Ovo je ubiti bio rođendanski poklon. Ali nije to bilo sve, ostalo je još ono jedno. A to je da budem u "kavezu" sa BBB. I to sam nekako uspio nagovoriti starca, on na običnoj tribini, a ja u raju... Bilo je savršeno, glasnice sam poderao kao nikada prije, ali je vrijedilo (hehe). Najljepše iskustvo ikada. Uvijek ću se sjećati te utakmice, upoznavanje ekipe, izazivanje malih nereda (baklje,skadniranje itd.). Nakon toga pozivi na pivu (bio sam sa starim :/), ismijavanje i zajebancija jer sam tatina "maza" itd. Sve je to dio jedne utakmice, dio obitelji, gdje se družiš, navijaš za ono tebi sveto, dobro zabaviš i ne bi bili Bad Blue Boysi (Zločesti plavi dečki), a da ne izazovu neke nerede hehe. Utakmica koja mi je promjenila život...
NAKON DUGOOOOOOOO VREMENA NOVI NASTAVAK! SLIJEDEĆI OČEKUJTE U ROKU OD TJEDAN-TJEDAN DVA!
