Paranormalni Apartman

"Negativna energija"

*Backround info*Ja sam Sabrina.Imam 15 godina.Uvijek sam voljela ići na ljetovanja,i posjećivati mjesta gdje do sada nisam bila.Inaće bavim se odbojom i crtanjem...
*Početak*
2019 godine moji roditelji su odlučili da idemo ljetovati na mjesto koje do sada nismo bili.Bila sam uzbuđena,zato jer volim nova iskustva.Obavijestila me je mama da idem u Orebić,Hrvatska.Nisam još čula za to mjesto,pa sam pretražila malo na internetu.Mjesto je predivno!
Zato za neki odprilike 15 dana došla je noć kada smo krenuli na putovanje.Zaboravila sam spomenuti da imam brata,njemu je 13.On je bio uzbuđen ali ne toliko kao ja....
*U autu*
Mama:Jeste li uzbuđeni??
Ja:Da!Jedva čekam da dođemo,obiđemo centar grada,prodam jela--
Mama:Vidim da ne možeš dočekati,uspori hahahaha..Jesili ti uzbuđen Marko?
Marko(brat):Da,važno mi je da imam udoban krevet :)
Otac:Hahahaha ne iznenađuje me
Polako sam se osjećala slabije pa sam odlučila malo prispati...I tik!Utoni u duboki san.Spavala sam 6 sati!Prpustila prelazak preko granice,i sva mjesta na koja smo bili stajali..Bilo mi je krivo,ali znala sam da mogu nadoknaditi!
Poćeli smo gledati za neki hotel,sve je bilo puno!I ako smo obišli čitav grad..Pa smo tražili apartman..Našli smo jedan ali toliko daleko od ostali apartaman i hotela...Meni je bilo sumnjivo,i mom bratu malo,ali pokušala sam da ne razmišljam o tome.
*U apartmanu*
Vlasnik:Dobro došli nadam se da će te iživati.Imamo----
*Sabrina POV*
Nemogu ga slušati,toliko osjećam da ovdje nešto nije u redu...Osjećam negativnu energiju...
Mama:Sabrina..Sabrina!
Ja:A da mama tu sam!
Mama:Hajde idemo se smjestiti i na plažu
Ja:U reduu
Zaboravila sam spomenuti  da je plaža privatna,zato jer i apartman je izgledao luksuzkvno,i to malo previše...
Apartman je bio ok,nije loš.Ali sam opet nešto loše osjećala,nešto nije u redu.
Otišla sam da se pljacnem u vodu i do kraja zalaska sunca ja sam zaboravila na to..
Dok nije došla noć.Ja sam spavala sama u sobi...Imala sam toliki osjećaj da me neko posmatra,samo sam žmirila nisma htjela otvoriti oči.
Nako  30 minuta još sam se gore osjećala,počela sam se bojati a inače se ovaki stavri ne bojim..
Dok neko nije otvorio vrata ja sam odma pomislila da su roditelji ili brat....Da su barem bili oni.Bio je čovjek,izgledao je kao dedo,rovio je po našim stvarima,užasno sam se bojala,tresla sam se.U tenutku sam se osjećala kao da nisam na planeti zemlhi.Dok nisam otvorila oči,rekla sam sebi šta bude biće,jer je tako suđeno.On je nestao.Nestao!Rekla sam sebi kako,nije moguće..Čitavu noć sam mislila o tome....Ali sam međuvremenu zaspala.Sutra je bilo još gore.....