Demokratija je uzdrmana. Kako se nositi sa nečim nepoznatim. Ko je u ovom vrtlogu informacija sposoban da razdvoji tacnu informaciju ili dezinformaciju. Toliko informacija-dezinformacija smo dobili u kontinuetu da se sve to stavlja u pitanje vjerodostojnost ali i naša lična razmišljanja su pod uticajem okruženja kako lokalnog tako i globalnog. Kako razmišljati i ponašati se racionalno kada smo svjedoci konfuzije uma i zdravog razuma. Navikli smo na luksuz da sve se moglo predpostaviti ili izračunati od najmanjeg problema do složenih kompleksnih situacija uma i razuma. Riješena su mogla da se i izvuku iz sličnih situacija jer su bile poznate dok se sada nalazimo u situaci nepoznanica koje svojom ozbiljnošću i obimom dovode do konfuzije demokratskog društva a o društvima koja su daleko od demokratije ovom krizom se još više udaljavaju od sistema koji bi mogao da normalno funkcioniše. Koliko će biti potrebno da se vratimo na kolosjek i šta je potrebno da se pitanja postavljaju bez upitnika jer smo naučiti od malena da jedno obično pitanje mora imati upitnik. Ali isto tako i odgovor i objašnjenje je pistojalo ili se moglo barem naslutiti.
Hoćemo li morati učiti hodati kao što smo do sada hodali ili moramo biti poslušni roboti i surfati na talasima vjestačkih valova. Jesmo li u stanju da znamo da izaberemo pravi put koji je bez oslonca uputa savjeta sugestije preporuke pa i običnog zareza koji fale u ovoj rečenici a navikli smo da imaju pravila pravopisa. Dali je pravo uvjek bilo pravo ili smo podlegli manipulaci istinskih vrijednosti koje su izgubile šablone pohlepom ljudskog roda.
Sami ovaj tekst koji pišem ukoliko bude predugačak za današnje ubrzano demokratsko društvo neće biti proćitano zato ga prisilno skraćujem da bih se proćitalo i reagovalo demokratskim srestvima koje sami mi mislimo biramo sami i hoćemo li koristiti to što nam je ta krhka demokratija dala.
