1 𝐏𝐨𝐠𝐥𝐚𝐯𝐥𝐣𝐞

1.4K 34 0
                                    

"Ne brini Anastasija, mama i tata će se brzo vratiti. Ti ostani sa sestricom da ne bude sama" rekla je Anastasijina majka.

"Može mama!" rekla je tada vesela sedamnaestogodišnja djevojka koja nije ni slutila kakvi ju problemi čekaju u životu nakon toga dana.

Majka je poljubila u obraz, a otac je zagrlio i poljubio u čelo.

Nakon te večeri nikad ništa nije bilo isto. Na putu do večere kako bi proslavili svoju dvadesetu godišnjicu kamion se zabio u njene roditelje. Otac joj je stradao na mjestu, a majka se borila za život.

Kad je stigla u bolnicu nije mogla prestati plakati. U toj maloj sobici u kojoj joj se majka nalazila samo se čuo spori otkucaj srca na aparatima.

Anastasija je uzela majku za ruku i rekla joj da je voli i da je ne ostavlja. U tom trenutku je osjetila stisak na ruci. I tada je čula najgori zvuk u svom životu.

*piiiiiiiiiiiiip*

Doktori su brzo usli u sobu i medicinska sestra je odvela u hodnik. Anastasija je samo gledala prema sada zatvorenim vratima sa suzama u očima. Nije mogla vjerovati.

Te noći, Anastasija je izgubila svoje roditelje. Kada su sutradan našli vozača koji je udario njene roditelje odlučila je otići u policijsku postaju. Čovjek koji je usmrtio njene roditelje kajao se i plakao ispred Anastasije. Ona mu je rekla da mu oprašta, ali da mu nikad neće zaboraviti što je učinio. Kad je stigla kući zatvorila se u sobu i plakala.

Njihova teta koja je živjela u Njemačkoj došla je u njihov dom kako bi im bila skrbnik jer je to bila želja njene sestre. Anastasijina majka nije željela da njena djeca budu stavljena na posvajanje ili da završe u dom.

Anastasijina sestra je tada imala samo 8 mjeseci, a ona nije znala ništa o odgajanju djeteta. No, morati će naučiti jer njena teta Karmela je tu samo zbog novca njenih pokojnih roditelja.

Za 2 mjeseca će Anastasija napuniti 18 godina i ubrzo će završiti srednju školu. Kad završi školu uzet će novac koji je ostao od njenih roditelja i otići će iz kuće koja joj je koljevka sada tužnih sjećanja i nekada sretnih dana koje sada pokrivaju tamni oblaci patnje i boli.


            °                    °                    °
5 godina poslije

*trrrrrrrrrrrrrr* "O jebem ti alarm", tek je 7 sati, a već se moram buditi. Danas imam razgovor za posao koji mi treba ako mislim održati na životu sada skoro petogodišnju sestru i sebe.

Otišla sam do ogledala i zagledala se u svoje zelene umorne oči, ogromne podočnjake i smeđu dugu kosu koja je letjela na sve strane.

"Izgledam kao beskućnik", otišla sam u maleni wc i obavila sve što sam trebala. Nakon tuširanja, češljanja i ostalih stvari otišla sam do ormara i izabrala blijedo rozu usku suknju koja je dva centimetra iznad koljena i bijelu kosuljš koju sam ugurala u suknju. Kako bi sve to zaokružila obula sam bež štikle i stavila srebrne okrugle naušnice.

Otišla sam do svoje sestre Lole. Probudila sam je i nahranila je. Oko 8 ipo na vrata je zazvonila dadilja pustila sam je unutra i objasnila joj gdje je što. Pozdravila sestru i krenula na intervju za posao.

°                              °                              °
8:50h

Stigla sam. Hvala Bogu. Umrla sam u ovim glupim štiklama. Nikad nisam bila cura za štikle.

"Isuse Kriste!" Koliko je ovo? Moj bože! "Kings enterprises", to je tvrtka u kojoj ću ako dobijem posao raditi kao privatna asistentica Stephenu Jamesu. Nadam se da nije kreten.

Počela sam polako ali sigurno petati prema dizalu. I pritisla sam najzadnji kat. Naravno da će šef biti na najgornjem katu logika.

Lift je stao na 3 katu i ušao je jedan muškarac sa crnom kosom koja je bila zalizana unazad i nosio je crne naočale koje su mu skrivale oči. Imao je crno odijelo i srebrni sat na ruci. Ne bi mi smetalo tu kosu povući. Saberi se Anastasija, INTERVJU!

"Izlazi van!" rekao je zgodni stranac.

"Ispričavam se. Što ste rekli?" Jesam li ja njega dobro čula ili je on meni rekao da izlazim iz lifta.

"Izađi vani, neću biti u liftu s tobom. Odmah!" izderao se. Ok kastrirat ću ga

"Ne." odgovorila sam monotonim glasom. Stvarno ne shvaćam zašto viče.

"Iziđi vani, naređujem ti. Učini kako ti kažem ili ćeš snositi posljedice." rekao je dubokim i grubim glasom.

"Ne", koji kreten, "Ti mi nisi šef."Pogledala sam ga ravno u oči, ali ne znam je li me gledao, jer ne vidim ništa od tih glupih crnih predivnih naočala.

Izgleda da ga je to naljutilo jer je sljedeće šakom lupio u zid i izletio iz lifta. Okeeeej. Netko ima loš dan hehe.

Napokon sam stigla do najgornjeg kata i sjela sam ispred velikih staklenih vrata na crni kožni kauč. Već je 9:10, kasnim 10 minuta, ali očito ne kasnim samo ja kad nema nikoga.

"Možete ući." Rekao je duboki glas. Okej sad sam nervozna.

Stisla sam kvaku na vratima i otvorila vrata. Ured je prelijep, nisam mogla vidjeti prije jer staklo nije prozirno. Isprid mene su bile dvije sofe i veliki mramorni stol na kojem su bile uredske potrepštine, papiri i laptop. Zidovi su bili od stakla.

Nakon što sam proučila ured pogledala sam u lijevi kut u kojem je poznata silueta gledala kroz staklo na grad. Još je više seksi odzada. O jebem ti hormone.

"Oh, pa koga to imamo ovdje hm?" rekao je podrugljivim glasom. I okrenuo se u svoj svojoj slavi. Prezgodan je.

O jebem ti život. To je onaj muški iz lifta ništa od posla. Idemo dalje.

"Dobro jutro, ja sam Anastasija Stone, prijavila sam se za posao privatnr asistentice." rekla sam s odlučnim glasom. Nadam se da neće bit kreten. Ono nije bilo ništa, možda je i zaboravio.

"Naravno, naravno sjednite. Imamo o mnogo toga razgovarati." Pogledao me s pokvarenim pogledom. Sjela sam i gledala ispred sebe dok je on šetao okolo mene.

"Mislim da imamo slobodno mjesto, ali nisam siguran da ti ispunjavas uvjete."MOLIM!? gledala sam ga sa zbunjenim izrazom lica.

"Nemam vremena za ovaj intervju imam sastanak ostavite mi svoj broj mobitela i nazvati ćemo vas ako budete izabrani." a daaaj nije mi ni dao šansu. Bravo Anastasija nisi ni dobila posao, a već si sve uništila.

"Izvoli te" napisala sam broj na papir. "doviđenja" rekla sam stisnutih zubi i sa lažnim osmijehom. I krenula van. O jebem ti sve. Ništa onda oklada izgubljena, moram večeras u disko. Zašto imam lude najbolje prijateljice?

1 Poglavlje gotovo. Još se učim i pokušavam napisati što želim. Malo i puuuno je teško, ali uspjet ću valjda. Nadam se da je bar malo dobro haha ❤️

°MaštovitaDjevojka



Ti nisi moj šefWhere stories live. Discover now