Slučajna ljubav

Drugi brat

Htjela sam ga poljubiti...stvarno jesam, ali onda se on udaljio.

,,Mislim da te tvoji čekaju k'o zapete puške." Gledao je prema mojoj kući pa sam se ja okrenula prema njoj i vidjela svojeg oca kako gleda u nas s čašom u ruci.

,,Nedjelja je inače dan za obitelj, a ja sam većinu prespavala i provela s tobom."
,,Shvatit ću to kao kompliment." Izmami mi osmijeh na lice zbog čega se i on nasmije.

,,Pa imaš još koji sat za druženje s njima." Pogleda na sat koji nisam prije primijetila na njegovoj ruci. Kimnem glavom te onda završimo u nekoj neugodnoj tišini. Je l' mu to neugodno zbog mog tate ili je nešto drugo u pitanju?

,,Ništa onda...vidimo se sutra u školi?" Neugodnu tišinu prekine on pozdravljajući se. Počnem kimati glavom kao retardirana da mi dođe da si lupim šamarčinu pa da mi se s razlogom mrda glava.

,,Da, da vidimo se sutra." Napokon progovorim dok iz njegovog pogleda pročitam neko zabavljanje mojim ponašanjem. Znači tako ćemo?

Ne dam se pomutiti dok me pozdravlja sjednuvši na motor, stoga mu priđem ostavljajući mu poljubac na obrazu.

,,Laku noć i tebi Filipe." Uz ove riječi se samo okrenem i krenem prema kući bez da se okrećem prema njemu.

Mislim da sam ga zbunila s obzirom na to da mu je duže trebalo da krene jer sam već otvorila ulazna vrata kuće dok sam čula kako pali motor.

Nesvjesno sam zagrizla usnu kada sam zatvarala vrata, ali me trgao tatin glas iza mene.

,,Jesi li se lijepo provela?" Možda sam očekivala neku strogoću u njegovom glasu, ali čula sam samo malu notu umora i zainteresiranosti što me nije previše iznenadilo jer bilo je kasno, a i nije očekivao da ću ikuda ići s Filipom.

,,Jesam, hvala na pitanju. Mama je budna ili?" Još uvijek je nedjelja i još uvijek imam vremena provesti ju s obitelji.

,,Budna je, do maloprije je telefonirala s Andreom, a sada leži u krevetu i čita knjigu ili tako nešto." Objasni mi tata, a ja kimnem glavom.

,,Onda idem ja do nje." Krenem prema njihovoj spavaćoj sobi kad me on zaustavi:,, Znam da voliš izlaziti i ne branimo ti to i nije ovo nedjelja dan za obitelj jer mora već...gle nećemo zauvijek svi biti ovdje i skupa. Ti i Alex imat ćete svoje obitelji, Sofija i ja nećemo vječno živjeti i...samo želim da znaš i da imaš, ne samo ti već i Alex, da imate do znanja da je obitelj najbitnija. Uvijek je tu za tebe i..."

Znam da će sada vrtjeti priču u krug i htjeti pobliže objasniti, ali ja jednostavno shvaćam što hoće reći. Želi da naš odgoj bude usmjeren na životne vrijednosti kao što je obitelj jer u svakom slučaju obitelj te odgaja.

Zaletim mu se u zagrljaj koji on uzvrati.
,,Znam tata, obitelj je najbitnija. Zato sada idem do mame jer nije kraj ovoj nedjelji."

Odvojim se od njega i zaputim se prema njihovoj spavaćoj sobi kao i maloprije, ali me ovaj put ništa ne zaustavi. Pokucam na vrata njihove sobe i polako stisnem kvaku te lagano otvorim vrata. Dok ulazim, primijetim da je mamina noćna lampa upaljena te da ona čita neku knjigu. 

Čim me primijeti, označi stranicu na kojoj je stala te spusti knjigu na noćni ormarić. Raširi ruke te joj ja skočim u zagrljaj preko tatine strane kreveta.

,,Kako si se provela danas?" Upita me dok joj se namještam na lijevo rame, a ona mi desnom rukom popravlja kosu. Ovo me podsjetilo kako me znala uspavljivati kad sam bila mala.

,,Prilično dobro zapravo. Jeli smo pizzu, pričali i tako...stvari koje mi tinejdžeri radimo...kad se družimo..." Nisam baš bila sigurna kako će ovo shvatiti, ali što da joj kažem.