Wrong Love

11 DIO

11 DIO

WRONG LOVE

"Objasni mi zasto idemo autobusom,nisi li ti bogat?" Upitala sam ga dok sam drzala ravnotezu u prepunom autobusu.

"Zabavno je!"Nasmijao se i sjeo.

S prvim kocenjem sam pala na njega i udarila se u lakat.

"Jesi dobro?"Smijao se.

"Zabavno je!" Sarkasticno sam odgovorila trljajuci lakat.

"Kamo idemo?" Upitala sam ga.

"Odvest cu te doma,nije li kasno?"

"Sada je pola cetiri popodne." Blijedo sam ga pogledala.

"Kamo zelis onda?" Priblizio me sebi i poljubio.

"Mogu vidjeti tvoju kucu?Zajedno smo tri mjeseca i nikada me nisi odveo k sebi." Zalasno sam govorila kako bi lakse pristao.

"Mozda koji drugi dan."Poljubio me u celo.

"Zasto ne danas?"Zagrlila sam ga i glumila da placem."Molim te."

"Ovdje izlazimo!"S kezom preko lica je sprijecio zatvaranje vrata i bacio nas oboje na hladan beton.

"Idiote!" Derala sam se i ustala skidajuci prljavi snjeg sa kaputa."Ovo je bijeli kaput za 100£!"Bjesno sam rezala dok se on dizao s poda.

"Kupit cu ti lijepsi"Smijao se i stavio ruke na moja ramena i poljubio me u celo.

"Ne zelim da trosis novce na nevazne stvari!"I dalje bjesna sam mu rekla.

"Ti si vazna."Primio me za ruku i krenuo hodati.

"Izgledali smo kao idioti!"

"Charlote,prestani."Louis me ozbiljno pogledao.

"Kamo idemo?"Upitala sam ga.

"Hoces li prestati pricati?"Povisio je ton.

Sutila sam i spustila glavu gledajuci u smedi i bijeli snjeg pod nogama.

Svakim korakom culo se pucketanje,svakim koramo sam bila vise zamisljena.

Louis i ja se svadamo stalno,zapravo vise raspravljamo ali uvijek netko od nas ostane sutiti da ne postane gore.

Ja sutim jer ga ne zelim izgubiti zbog svoje tvrdoglavosti.

A on jer zna da svadanjem samo donosi sebi gubitak mene.

Doduse,gubitak jedno drugoga niti jednom nebi lako palo.

"Jesi li gladna?" Upitao me nakon nekoliko minuta.

"Ne." Odgovorolila sam mu,a on je stao ispred fast food restorana.

Bio je prvi na redui gospodin u tridesetima s bijelom odjecom i siltericom mu se nasmijao.

"Dobar dan." Pozdravio ga je ocekujuci narudzbu.

"Jedan sendvic sa sirom." Louis je rekao i okrenuo se prema meni."Sigurno nista neces?" Podigao je obrvu.

"Sigurna sam."Nasmijesila sam mu se.

Nakon stajanja od deset minuta i cekanja sendvica napokon ga je i dobio.

Da sam bila gladna,pojela bi takva dva sama.

Odveo me na staru drvenu klupu ispod drva kojemu su grane bile prazne,bez lisca.

S lijeve strane bio je stari spomenik nekom piscu,a ispod su se djeca igrala sa snjegom.

Nisam mogla izbrojati koliko mu je puta majoneza izasla iz sendvica,samo se sjecam da sam se smijala kada bi mu kap pala na traperice.