Sve Njegovo 🔛

25

Pogledam sebe još jednom u ogledalo prije nego što se spustim dolje.

"Spremna?" Upita Roman, a ja se nasmiješim kimnuvši glavom. Nježno me primi za ruku i povede do svog automobila. Nervozna sam, ali sretna. Samo želim da Roman bude dobar.

Vožnja traje manje od 15 minuta, a ja se nasmiješim kad ugledam kuću. Pritisnem zvono na vratima, nakon nekog vremena vrata se otvore.

"Tata!!" Zagrlim ga, a i on mene zagrli.

"Zdravo slatkice. Kako si!?" Zamoli me da uđem. Pogled mu se sretne s Romanom i on klimne glavom.

"Molim vas, smjestite se"

"Tata... ja... Želim ti reći vijesti" Kažem i on sjedne zbunjenog pogleda.

"Što je bilo?" Upita.

"Umm..." Pocrvenim malo, ali uspijem progovoriti.

"Postat ćeš djed" Pogleda me i zatrepće tri puta prije nego što mu se oči široko prošire.

"Je li... to je istina?" Oči mu se preusmjeru na Romana.

"Da. Gosp. Henry... trudna je s našim prvim djetetom" Izjavi Roman poljubivši me u kut usana. Lagano pocrvenim. Ugledam očev iznenađeni pogled.

"Mogu li, molim te, biti nasamo s Ocem?" Roman me pogleda. Poljubi me u obraz i ode.

"Nisi sretan" Izjavim. Naravno da nije. Roman ga je povrijedio, a sada sam udata za njega i trudna s njegovim djetetom.

"On je opasan čovjek Ava. Kako možeš biti tako popustljiva? Što ako ti se nešto dogodi? Što ako se s vašim djetetom nešto dogodi?" Izjavi.

"Tata... ja... Mislim da se on mijenja..."

"Ne budi slijepa Ava, uvijek će biti čovjek bez srca" Izjavi.

"Tata uvjeravam te jer to vidim"

Ali tada sam se osjećao kao da se obraćam ocu

"Tata... ja... znam kakav je bio prema tebi. Bilo mi je bolno što to još uvijek gledam... nisam mu oprostila za to. Ali... vidiš li? Je li nas ikad pustio da razgovaramo ovako sami?" On uzdahne.

"Još uvijek ne vjerujem u njega... ne želim da budeš u nevolji"

"Znači... ti nisi sretan zbog mene? Mislim... ti... nećeš prihvatiti ovu bebu kao svoje unuče?" Pitam rasplakavši ​​se. 

"Ne plači slatkice. Naravno da volim ovo dijete... samo ne želim vidjeti kako te povrijeđuje" Izjavi.

"Ava. Ja sam sretan zbog tebe i ponosan. Jedva čekam taj dan da mogu upoznati svoje unuče... samo pazi ok?" Nasmiješim se i klimnem glavom. Nakon nekog vremena Roman uđe i sjedne kraj mene.

"Kako ti je zdravlje tata?" Pitam.

"Dobro je" Znam da je pod stresom. zašto se neće malo odmoriti.

"Roman?" Pogledam ga.

"Možemo li posjetiti moju majku?" Upitam.

"Svakako ljubavi" Klimne glavom.

"Želiš li nam se pridružiti tata?"

"Ne slatkice... Trebala bi ići. Imam posla s nekim"

Nakon toga odlučimo otići. Nisam zadovoljna njegovom reakcijom, znam da je razočaran vijestima.  Znam zašto, ali ne mogu više ne osjetiti ljubav prema Romanu, sada kad su mi hormoni na rubu. Ne mogu zanemariti te sitnice zbog kojih još više padam na njega. Emma me zamolila da mu dam šansu... Neka vidi da sam sretna i da mi može pokazati svoju slabu stranu. Želim da mu se približim. Nadam se samo da se dijete neće plašiti njega... poput mene. Nesvjesno držim ruku na trbuhu i gledam kroz prozor.

"Jesi li gladna ljubavi?" Odmahnem glavom. Klimne glavom i odvezemo se do posljednjeg mjesta koje sam danas željela posjetiti. Nakon susreta s majkom odemo kući.

"Umorna?" Klimnem glavom kad me Roman pita. Iznenada me podigne u naručje i poljubi u čelo. Došavši do naše sobe, smjesti me i skine mi majicu stavljajući me u krevet.

"Kad je sljedeći pregled kod doktora?" Pita s držanje glave u mom krilu. Nasmiješim se i provučem prste kroz njegovu kosu.

"Umm .on sljedeći ponedjeljak", odgovaram.  Zagrmio je kao odgovor.  Njegovi prsti lagano su se četkali po mojem bedru i ugrizao sam usnu osjećajući drugačiji osjećaj u meni.  Samo malo zatvorim oči i ubrzo sam osjetila vruće usne na svojim.  Otvorim oči da upoznam njegovo lice i pocrvenjela sam.

"Volim te" Naglo se nasmiješim. 

"Nećeš li odgovoriti na to?" Tiho upita. Podižem pogled bljesnuvši ga. Sjećam se kako me je prisilio da to kažem, ali ovaj put... je čekao malo duže, mrzim to priznati... ali već sam pala za njega. Nema smisla čekati.  Naslonim se na njega i nježno položim usne na njegove. Povučem se natrag i ugledam bljesak iznenađenja u njimu.

"I... i ja tebe volim"

-
-
-

"Kad idemo u kupovinu za bebu!?" Uzbuđeno upita Emma. Nasmijem se.

"Tek je prvi mjesec. Mislim da bismo trebali pričekati malo" Klimne glavom. Iznenada Roman uđe u dnevnu sobu i sjedne tik pored mene, poljubivši me u čelo. 

"Dušo... trebali bismo ići u kupovinu" Stavi ruku na moj trbuh.

"Zašto?"

"Trebat će ti široka odjeća" Uzmem čips i majonezu i uronim čips u njega, zagrizući. Umočim još jedan čips u topljeni sir i spremam se malo pojesti kad ga iznenada Roman uzme u usta.  Usta mi se otvore.

"Ovo nije dobro" Spustim obrve od bijesa.

"Ne kradi mi čips" Pojede tri istovremeno.

"Ok ljubavi, žao mi je neću" Poljubi me u obraz. 

"Što kažeš na ovo?" Emma pita pokazujući mi sliku sobe.

"Hmm... sviđa mi se" Namjeravam osmisliti sobu za svoje dijete koje dolazi. Romanu zazvoni mobitel.

"Što?" Oštro upita. Iako je dobar prema meni, i dalje je naporan na poslu. Mislim da se to neće promijeniti.

"Želim ih sada" Zareži i spusti slušalicu.

"Moram ići na dušo, Vratit ću se za sat vremena" Strastveno me poljubi prije odlaska. Nakon otprilike 20 minuta Audrey uđe. Ustanem i ugledam njezino uznemireno lice.

"Š- što se dogodilo?" Pitam hodajući do nje

"Lincon te zamolio da odmah dođeš u njegov ured"

O Bože!