"Zašto ne pokušamo?" gledao me očima boje smaradnog drveća. "Što to?" upitala sam iako sam dobro znala na što misli i što sve pokušava cijelo vrijeme. "Pa znaš ono" upitno sam ga pogledala, " da furamo" nasmiješila sam se te spustila pogled, gledajući koliko visoko smo se popeli. "Kako ćemo se spustiti dolje?" ponovno sam ga pogledala. "Znaci nista" spustio je pogled. Njegov poveći nos s pjegama je savršeno stajao njegovom licu i njegovoj svijetloj puti.
"Nisam tako mislila, samo trebam vremena. Znamo se već dugo i ne želim da pokvarimo prijateljstvo..."
"Kad jedno vidi više od prijateljstva, a drugo ne tu je prijateljstvo već pokvareno." rekao je te skočio sa grane na kojoj smo sijedili.
"Znam" tiho sam prošaptala.
"Želim probati" izderala sam se.
"To kažeš samo zato jer se osjećaš krivom" odgovorio je te nastavio hodati.
"Ne. Stvarno želim. Što se može loše dogoditi?" tada nisam znala. Voljela bih da jesam, da sam znala koliko toga može iz "bezaslenog" moje srce povrijediti.
"Stvarno?" okrenuo se prema meni. Kimnula sam glavom. Zagrlio me je. Drugačije od onog kako me je prije grlio, ovo je bilo malo snažnije malo bliže srcu. Poljubio me je u obraz.
"Učinit ću te najsretnijom na svijetu" rekao je.
"I što rade ljudi u vezama?" upitala sam ga s tim da je ovo moja prva veza.
"Ne znam"
"I što ćemo sad" upitala sam ga.
"Uživat" odgovorio je
"Ne radimo li to uvijek" našalila sam se.
"Ne, ovo je bolje" poljubio me je u čelo. U mojem trbuhu su se stvorio nepoznat osjećaj. "Da, je" potvrdila sam.
[•••]
"Volim te" tiho je šapnuo 12.11. u noći dok smo gledali zvijezde. "I ja tebe" tiho sam odgovorila. Nakon pola godine "furanja" reko mi je to. "Mi smo samo klinci u noći" tiho je govorio.
" da, jesmo" potvrdila sam.
"Što ako nas mrak proguta?" odglumio je uplašenost.
"Ništa, bit ćemo i dalje zajedno". Zabila sam svoju glavu u njegova prsa.
"Da se ofarbam?". Bila sam iznenađena njegovim pitanjem, mislila sam da voli svoju ginger frizuru.
"Ne, zašto?" pogledala sam ga
"Pa ne znam, ginger je nekako glupo"
"Ne, nije, čini te drugačiji. Točno onakvim kakvog te volim."
"Dobro." Rekao je.
"Moramo nešto dogovoriti" rekao je zabrinuto
"Što?" njegov pogled me je zabrinuo.
"Ako ikada prekinemo. Ostat ćemo prijatelji. To mi moraš obećati."
"Zašto sad o prekidu pričamo?" upitala sam već pomalo zabrinuto.
"Ne pričamo. Samo želim bit siguran ako ijedno od nas izgubi osjećaje da ćemo ostati prijatelji." gledala sam u njega, pokušavajući shvatiti što želi reći.
" Obećaj mi to."
"U redu."
"Ne želim te izgubiti" poljubio me je u čelo.
"Ni nećeš" približila sam se njegovim usnama te ih odlučila poljubiti. Nikada to nismo radili. Išli smo relativno polako našom vezom. U mom trbuhu stvorio se opet onaj već polako poznat osjećaj. Iako je poljubac bio na blic, ja sam se zacrvenila.
"Oh" izdahnuo je.
[•••]
"Djevojko" glasno je vikao vrlo poznat mi glas. "Moja djevojko" ponovio je dok je ulazio u moj razred. Smješila sam se tiho skrivajući rukom moje lice. "Čuješ li me ljepotice moja." neopisivo puno sam se crvenila dok je to izgivarao na glas i dok su me svi u razredu gledali.
"On se obraća tebi?" upitala me je s gađenjem Anna, djevojka koja sjedi
pokraj mene.
"Momče" izgovotila sam, ne obraćajući pažnju na Annu. Prišao je k stolu te se naslonio rukama na njega te svojom glavom prisao mojoj. Poljubila sam ga opet na blic i u mom trbuhu se opet stvorilo puno leptirića.
"Njofra, došla je raska." rekao je Archiev prijatelj.
"Žurim, lijepa djevojko" ponovio mi je te ponovno poljubio i izjuruo iz razreda.
[•••]
Stajali smo na hladnom jesenskom zraku. Njegova blizina me je grijala. Njegove zelene oči su me pratile i pkmno gledale.
"Što?" pitala sam
"Ništa, samo te volim." Zagrlio me je.
