Noćas sam izgubila jedno maleno biće koje mi je priraslo srcu da me sad duša boli. Više od godinu dana sam delila svoj krevet sa njim i to malo prasence gledala kao da mi je dete. Žao mi je samo što se namučio i njegov problem sa disanjem ga skroz uništilo, pa i oduzelo život. Nadam se da je sad na boljem mestu i pod krilima Božijih anđela. Vidim ga kako na prostranoj livani trči sa zdravim nogama prema svom novom početku i diše punim plućima, onako kako nije imao priliku u ovom životu. Hugo moj, mirno spavaj i ne brinem se, jer znam da te sad više ništa ne muči. ♥️