CroGirlStory

Prolog za novu priču je postavljen. Zanima me Vaše mišljenje .

Novi nastavak "Zauvijek" je vani (nakon 1000 godina). Ukoliko Vam se priča svidi i želite znati što će se desiti dalje, let me know :).

Pa ovako razmišljala sam. Bi ste li voljeli da nastavim pisati priču ,,Zauvijek"? Pregledala sam prva dva poglavlja koja su objavljena i već dugo samo stoje. Priča je puno bolja nego što se sjećam XD, i doista bih je voljela nastaviti. Radnja je već prije bila dobrim dijelom osmišljena, i mislim kako bi se mnogima od vas svidjela. Biste li je čitali ako je nastavim? (Obećajem da ću biti redovita XD.)

(ostatak poruke pišem ovdje jer me Wattpad ograničava) Ne smatram kako prethodnom izjavom podcjenjujem sebe kao autoricu, samo sam objektivna. Sigurna sam kako bih danas puno toga napisala drugačije, i mogla bih sve napisati ispočetka, puno bolje, smislenije, i vjerovatno književni vrijednije. Ali ne želim. Ne zato što sam lijena, nego zato što je ova priča, ma koliko loša, čudna ili predvidljiva bila, moja prva priča. I, nekim čudom, postoje ljudi kojima se zapravo svidjela. Još uvijek se sjećam koliko sam se veselila svakom vote - u i komentaru, i ovim putem bih još jednom iskreno zahvalila svima na lijepim riječima, posebno onima koji su stvaranje cijelog ovog ,,remek-djela" pratili od početka do kraja. Niste ni svjesni koliko mi je to tada značilo, i koliko mi i danas znači svaka pohvala, ali i kritika moga rada. Za ovu priču doista nisam dobila puno negativnih komentara a svaka kritika je bila ljubazna i konstruktivno napisana, a iskrenu kritiku uvijek cijenim i svakako ću je uvažiti. Možda Turčina neće pročitati još puno ljudi, ali nije važno. Želim da priča stoji ovdje kao podsjetnik meni da sam sposobna nešto započeti, razraditi, i dovršiti, ali i da me motivira da u svemu što ću ubuduće napisati budem još bolja, kreativnija i strpljivija. Ako ste ovo pročitali do kraja, hvala Vam. Čuvajte se, pridržavajte se mjera i mislite na svoje zdravlje. Vidimo se u nekoj novoj priči. :)

Pozdrav svima, znam da me dugo nije bilo. Iskreno se nadam kako ste svi dobro nakon potresa i svega što se događa s koronom. Osobno sam poslije svih onih manjih potresa bila na rubu živaca, ali hvala Bogu, sad već tjedan dana nisam ništa osjetila. Odlučila sam se vratiti jer mi je doista nedostajala ova platforma i sve divne priče te talentirani autori koji Wattpad čine posebnim. Također sam odlučila vratiti i svoju prvu ikad dovršenu priču - Turčin. Više puta sam razmišljala o tome da je uredim, malo izmjenim radnju, pokušam je učiniti boljom. Shvatila sam koliko je sve skupa moglo biti drukčije, kvalitetnije napisano, i to me jedno vrijeme doista mučilo - to je i bio razlog što je priča na određen period bila uklonjena. Zašto sam na kraju ipak vratila priču? Morala sam se sjetiti kako sam ovo napisala u osnovnoj školi (iskreno, nisam sigurna jesam li zbog toga ponosna na sebe), HTJELA sam napisati nešto svoje, najbolje što sam mislila da mogu u tom razdoblju. Danas na to gledam kao na nešto svoje, prvi kreativni projekt koji sam dovršila. Ne mislima kako je dobar, jer je daleko od toga i te sam činjenice apsolutno svjesna. 

Zdravo zasto ne vratis stare price 

Ljudi jeste živi? Ja još uvijek svako malo osjetim podrhtavanje, više ne znam jel' to od stresa ili se stvarno trese.