Elektro_tehnicarka

Tri nove poruke za njega su tu ili 3 nova poglavlja knjige "poruke za njega"
          	Ako nekome treba neka podrska,tu sam

Elektro_tehnicarka

Gledala sam te kako spavaš , bio si tako miran , krhak kao staklena figurica .Vražije plave oči su bile zatvorene , usnule pa si djelovao tako nevino i čisto , kao da to nisi ti . Roskaste usnice spojene su u ravnu liniju , tek ponekad bi odpuhnuo ili malo zahrčao , ali bilo je slatko , moglo se podnjeti . Jesi li osjetio da te gledam kako spavaš ? Jesi li znao da sam rukom prelazila preko te plave , neuredne kose ? Stvarno se pitam jesi li osjetio , jer nisam mogla prestati zuriti u tebe . Obrazu su ti bili crveni od sunca , pa si tako neodoljivo ličio na uspavanu bebu . Nisam mogla zaspati , jer gledala sam te . Slušala sam kako dišeš , hrčeš i kako ti srce kuca . Bezuspješno sam pokušavala uskladiti moj i tvoj ritam disanja , da udišemo i izdišemo u isto vrijeme .Dišeš tako duboko da ja to ne mogu izvesti . Mazilo mi se uz tebe ,ali sam htjela vječno gledati te kao usnulog nevinog anđela.
          Gledala sam te kako spavaš.
          Je si li osjetio ?
          https://www.wattpad.com/story/191838464

Elektro_tehnicarka

Nisam znala da ces ovoliko faliti,nisam znala da ces otici,zauvjek...Nisam se nadala da cu to zauvjek koristiti za tvoj odlazak,uvjek sam ga koristila za nasu ljubav.Toliko datuma sam zapamtila zbog tebe,toliko suza prolila i opet bih.Hvala ti,hvala covjeku koji me naucio kako hodati pod ruku,covjeku koji me naucio kako uskladiti ritam srca,covjeku koji me je naucio bolu i sreci.Toliko zidova sam izgradila oko sebe,svaki si do temelja srusio i privio me uz sebe.Sta sada?Nema zidova,nema tebe,nema nicega sto bi me moglo zastiti od hladnih noci.I da mogu vratila bi vrijeme na dan kada sam prvi put dodirnula tvoju kozu,kada me prva jeza prosla,kada sam se prvi put izgubila u tim ocima.Mrzjela sam toliko stvari na tebi,a sada bi dala sve da me one ponovno nerviraju.Da bar mogu vratiti vrijeme,ponovno osjetiti miris tvoj,toplinu koze,a ne grliti obicnu "krpu" trudeci se upiti zadnu kap tvoga mirisa sa nje,da bar mogu nasloniti glavu na rame,a ne stiskati malenu "loptu" uz svoje usne da utisa jecaj.Ne,ti ne cujes moj jecaj,ne cujes moj vapaj za ljubav,ne vidis moje suze,osljepio si,oglusio si za mene.Izbrisana sam kao greska na listu papira,a ti..Tebe ne mogu obrisati,ti si kao crna tinta na mome srcu,u mojim ocima,na mojim usnama. #stay_here_for_ever
          
          https://www.wattpad.com/story/191838464

Elektro_tehnicarka

Ja volim..okej?Zavolela sam te jos od prvog dana..prozivljavam neuzvracenu ljubav,ali ne krivim tebe,naprotiv krivim sebe :) naucila sam da se brzo vezujem za osobe...uspeo si :) ucinio si da se ova djevojcica u meni zaljubi u tebe..Ti si srecan...a  jel znas sta radim svaku vecer?cekam tvoju poruku,znam da se nece nista desiti...ali se nadam svaki put:)Provedem ga ponekad u suzama..ali okej je,navikla sam:) pravila sam budalu od sebe,ali stalo mi je...
          Najvaznije mi je da si srecan,ko mene jebe...ne izlazis mi iz glave..svaki dan samo o tebi razmisljam:)ti si srecan to je vazno..
          
          
          https://www.wattpad.com/story/191838464

Elektro_tehnicarka

Poruke za idiote ili da se pronadjete u njima ;)
          Rekao mi je "odljubi se",kao da sam ga mogla prestati voljeti,da sam mogla,ne bih se nikad ni zaljubila.
          
          A nisam se željela zaljubiti,nisam kunem se,jer tko bi živ željeo gorko-slane suze koje peku kozu,a pale dušu.
          
          Rekao mi je"odljubi se",a nije znao da ni u šali ne bih mogla reći "ne volim te",nisam mogla reći ni "volim te",jer to nije bilo ono "volim te",već nego čudnije,nepoznatije "volim te",a hladno mi je rekao "odljubi se."
          
          Nisam imala izbora da li da se zaljubim u njega ili ne,desilo se,ne znam kako,ne znam zašto,ali eto kao grom iz vedra neba ušuškao se u razlomljeno srce,valjda je ušao kroz pukotine i sada tamo spava,pokriven,zašuškan i nadam se sretan.
          
          Likom je prosječna osoba,prosječnoga izgleda,ali ima nešto u tim očima zbog čega ne želim da odem,kao da me gleda uplakano,imam osjećaj da me nešto ili netko gura ka njemu da popravim tužnu dušu koju krije.
          
          Glas mu nimalo ne dolikuje godinama,previše je mlad,vragolast za godine koje on nosi,pa kada pogledaš njegov lik,a onda čuješ glas,zbuniš se,izgubiš u vrtlogu vremena.
          
          A rekao mi je"odljubi se",kao da sam mogla...
          
          Rekao je to tako hladno,kao da mu je u tom trenutku srce kovao let Artički,a pogled tako hladan,šibao me je njime preko moje gole kože,boljelo je,ali modrice nijedne nije bilo.
          
          Nisam bila sigurna da li je svjestan da me je ubio,ipak rana nije bilo,krvi nije bilo,a ubio me...Ležala sam tako nepomično,mrtva,a živa,živa tek toliko da mi se prsa ponekad pomjere dok udahujem zrak,a mrtva toliko da ni suze,ni jecaja pustiti nisam mogla.
          
          Na kraju mi reče"ne trudi se oko mene,ja ne znam voljeti" kao da sam mogla birati...
          
          Ja ležim,nepomično ležim,samo dišem i gledam u prazno..Srce je izašlo iz grudi,uzelo oštricu i krenulo u borbu,a ja ležim nepomično,bojim se krenuti za njim.
          
          Šta ako doživim poraz,on bude morao izaći iz ovog napuknutog,zakrpljenog srca,a baš je ljepo u njemu zaspao?
          
          https://www.wattpad.com/story/191838464

Elektro_tehnicarka

Sanjala sam te sinoc,a nisam ti to mislila nikada reci...Ne zato sto se bojim toga sto sam sanjala ili tvoje rjeci na taj san,vec jer ga nisam sanjala zatvorenih  ociju,sanjala sam ga budna.Potpuno budna,gledajuci u zvjezde sanjala sam tvoj lik,blijede koze,rozih usana iz kojih izlazi sivi dim cigarete i nestvarnih ociju,koje mi pricaju pricu.I tako sanjala sam te,dok je oko mene sve bilo bucno,ja rjeci nisam cula,sanjala sam.Sanjala sam kristalni osmjeh,rupice na obrazima i ruku koju mi pruzas,sanjala sam.Sanjala sam,a spavala nisam.Rekao je netko jednom "najgori su snovi koje sanjamo budni",bio je upravu,jer sanjala sam.Mogla bih se zakleti da se na tren nesto desilo,pa su sve te zvjezdice na tamnome nebu postale tvoj osmjeh,a ipak ne bih mogla to objasniti.Mogla bi se zakleti i da sve munje koje su sarale da su izgledale kao sjaj u tvojim ocima,ali ne bih znala objasniti...A mogla bih se zakleti,sanjala sam te,a spavala nisam.Pruzih tako ruku u svom snu,ali ona samo prodje  kroz hladan zrak,pa je vratih na prsa i nastavih sanjati.

Elektro_tehnicarka

@BlaackDevill  Bar sam nekog uspjela dotaci :D
• Reply

anxietyaf_

@Elektro_tehnicarka  u srce si me ranila sa ovim :)
• Reply