Prvi susreti sa poezijom počinju u ranom djetinjstvu odnosno u 12. godini života u školi kada na temu pjesme Dragutina Tadijanovića „SANJAM KAKO PROLAZIM PORED TEBE" sam napisala pjesmu koja se objavljuje u školskim novinama. Od tada pa do danas nisam prestala sanjati i nisam prestala biti negdje duboko u duši ta ista djevojčica sa vedrinom svoga duha. Do danas sam objavila jednu zbirku poezije i to pod naslovom „GENERACIJA BOLA" davne 2007. godine. Ne prestajem stvarati i donositi svoje viđenje života kroz rimu i pisanu riječ  šaljući poruke  onima koji čitaju. Plešem kroz život i skupljam duboko u ladicama svoga uma sve ono što me je dirnulo, ostavilo traga i onda kada se ladice prepune s lakoćom izbacujem na papir u formi pjesme ili proze. Ono od čega ne odustajem ni kada više ne mogu je moj osmjeh na licu koji me vodi kroz život i daje mi dodatnu snagu i motivaciju.