Ponovno sam ušla u fazu u kojoj smatram da bi najbolje bilo izbrisati priču, ili je makar pauzirati. Sve manje za nju imam inspiracije, jer to je priča koju sam počela pisati još dok sam bila u sedmom osnovne. I sama početak smatram neoriginalnim, naslov mi se ne sviđa nimalo. Savim slučajno sam odabrala "If I stay", jer to se trebalo odnostiti na samo završetak. Ispalo je tako da knjiga Gayle Forman nosi isti naziv, (tad sam još bila klinka i nisam znala da ta knjiga uopće postoji). Počela sam dobivati poruke u kojima se spominjalo da radnja prati "popularnu" knjigu, a usudim se reći da poruke nisu bile nimalo ugodnog sadržaja, jer inače, svaki savjet bih dobro prihvatila. To je dosta utjecalo na moj rad, počela sam gubiti volju, jer sam toliko truda uložila u pisanje. Posljedica toga je sve rijeđe objavljivanje nastavaka, broj čitatelja je polagano opadao. Iako, još nemogu zamisliti da sam dosegla tu brojku od 50 000. Naravno da ne smijem izostaviti da je bilo osoba koje su mi cijelo vrijeme davale podršku i poticale me da nastavim. Jako sam im zahvalna na tome. Ipak, uz ovu priču sam skoro četiri godine, uz ove likove... Nije mi tako jednostavno samo zaustaviti sve. Za sad, mislim da nove nastavke neću postavljati, a za ostalo ću odlučiti. Nadam se da ću donijeti ispravnu odluku. Jer vrijeme donosi neke nove stvari, i svaki dan moj stil pisanja se poboljšava, ja se nadam na bolje. Već dugo vremena u mojoj glavi se stvaraju nove ideje, i ja kao netko tko ima ljubav prema pisanju, želim napredovati. Možda je ova odluka pogrešna, ali ja se želim zahvaliti svima koji ste mi davali podršku. To mi jako puno znači. Nadam se da ćete me razumijeti, a tko zna, možda jednog dana ova moja priča dobije svoj kraj. :)