Magdalena

Bok sadašnji i budući pratitelji! 
          Objavila sam prvi cio drugog poglavlje. Drugi dio ću objaviti sljedećeg tjedna. Poglavlje je malo duže, pa sam se odlučila prvo objaviti prvu polovicu, pa onda sljedeći tjedna drugu polovicu. 
          Nadam se da će vam se svidjeti. Pišite što mislite da će se sljedeće dogoditi. Dajte neke svoje prijedloge. Komentirajte.
          Bok! Neka vam vikend bude ugodan, ili barem manje stresan.

Bok, sadašnji i budući pratitelji! 
          Kao netko tko piše, zna me dosta pogoditi, razljutiti, kada moje pisanje netko ne shvaća za ozbiljno, pogotovo netko blizak. Ma koliko bila dobra u pisanju i ma koliko bila u tome ambiciozna, uvijek se nađe netko tko to shvati samo kao prolaznu fazu. Kažu ti izravno ili iza leđa da je to samo hobby u slobodno vrijeme, stvar koja će samo proći. Kao da uopće ne vide tvoje pisanje, samo tvoju dob. Kao da mlada osoba ne može zaista htjeti pisati. Kao da mlada osoba zaista ne može biti ambicioznija od samo "hobbya". Kao da su snovi, želje, ambicije samo prolazna nadanja. 
          I neka se takve osobe, koje kažu da je moja ambicija, i ambicija svih koji se bave pisanjem, samo prolazan hobby, neka otiđu bolje da ne kažem gdje. 
          Možda i jesu snovi. Možda i jesu prazna nadanja. Možda i jesu gluposti. Ali tko toj osobi daje pravo misliti da je sve to samo prolazan hobby. Ali naravno tko sam ja da to odlučujem, tko sam ja da kažem nešto i da me shvate ozbiljno? 
          Ovakve me stvari tako razljute. Kada se čini da osoba bliska tebi ne poštuje tvoj rad nakon svog tvojeg truda. 
          Jeste li se i vi našli u sličnim situacijama ili barem mislima? 
          Komentirajte.

Hej, pratitelji i budući pratitelji! Napokon vikend. Iskreno sam crknuto ali mi se ne  da ići spavati, kao i svaki petak, onako nakon svakog dana kad si se morao buditi rano i odlaziti spavati rano, jednostavno poželiš biti budan do tri sata iako si umoran.  Barem je kod mene tako. 
          Usput objavila sam još jedno poglavlje svojeg novog projekta, nadam se da će vam se svidjeti. Komentirajte, pitajte, bilo što. I uživajte u vikendu, ili barem pokušajte. Pa onda bok, do sljedeće objave.

Hej, pratitelji i budući pratitelji. Osim čitanja volim i gledati televiziju. Najviše volim fantastiku ili SF. Nekako mi je zasad najdraži film The Matrix, nekako zanimljiva mi je ta mogućnost da je sve simulacija. Uz taj film volim i Jurski park, Gospodara prstenova i još mnoge druge. 
          Kod drugih me uvijek čudilo kako mogu u kratkom vremenu natjerati sami sebe da pogledaju par puta neki film ili onako gledati isti film svake godine. Čovječe, meni je već Sam u kući počeo dosađivati nakon svih tih godina iako volim taj film. Naprimjer, volim filmsku trilogiju Gospodar prstenova, ali ne mogu se natjerati da do kraja pogledam ijedan od filmova iz trilogije, možda mi pođe za rukom za deset godina, kad već počnem zaboravljati radnju. 
          Možete li vi gledati isti film svaki tjedan, ili ste kao ja koja ponekad jedva odgleda pojedini film do kraja (dijelom zbog toga što volim gledati navečer filmove, a moram se rano ustajati). 
          P.S. Zahvaljujem svima koji su me zapratili ili će me zapratiti. Sljedeće poglavlje mojeg novog projekta namjeravam uskoro objaviti. Vaši komentari su poželjni te ću rado na njih odgovoriti, isto tako i na vaša pitanja ako ih imate. 
          Neka vam ostatak tjedna bude što manje naporan.

Hej, pratitelji i budući pratitelji. Razmišljala sam da možda danas samo čekam na neko pitanje. Nedostaju mi pitanja, voljela bih odgovarati na pitanja. Oduvijek sam željela imati intervju, onako da me ispituju, to mi se činilo tako zanimljivim. Željela bih govoriti o svojem pisanju, o filmovima i knjigama, te čak i trivijalnostima. Samo ne o školi. Škole mi je dosta. 
          Je li i vama tako? Sanjarite li o intervjuima s tv voditeljima? 
          P.S.  Imate li neku ideju za naslovnicu mojeg novog projekta te za njegov naziv jer sam ga smislila zbrda zdola.

Hej! Moje dvije najdraže knjige su Kraljevski ubojica (fantasy) i Žrtva 2117 (triler). Pomalo zvuče kao da su sve samo ne primjerene za nekog maloljetnog, ali zapravo nisu baš tako nasilne, pogotovo ne Kraljevski ubojica. Preumorna sam sada da o tim dvjema knjigama pišem, a i sada imam nekih obaveza. Pa ću jednog dana u budućnosti, napisati neki kratki osvrt na njih i još na neke knjige. Vjerujte, neke knjige jedva čekam da hvalim, a za druge još se više radujem da ih kritiziram. Nešto tipa, kad knjigu koja ti se nije svidjela stalno vidiš na book tooku, poželiš stvarno nekoga ili nešto (poput radnog stola) udariti ili se izderati u nebo (što nije pametna ideja ako ti nije cilj probuditi sve susjede), pa onda super. 
          Koje su vaše omiljene knjige?

Dobar dan! Mlada sam osoba i okružena sam mladim osobama i nekako mi se čini da je  komunikacija prestala postojati zaista. Sve je svedeno na ti tok, snapchet i takve stvari, iako ne uvijek. Nekako nedavno smo svi bili vani, imali slobodan sat, i svi osim par dečkiju koji su igrali nogomet su bili na mobitelu, skrolali, jedva jedvice razgovarali. Istina i ja ponekad koristim mobitel za vrijeme takvih slobodnih sati, ali ja uglavnom slušam glazbu ili se dopisujem sa svojom majkom jer nemam pametnijeg posla. Ponekad razgovaraju, a ponekada upravo suprotno. Kao da uopće nisu bili jedni pored drugih. I nije mi se dalo biti s njima, pa sam otišla na drugi kraj školskog dvorišta. 
          Jeste li i vi imali sličnih iskustava? Javite.

Bok, opet. Iskreno s ovim novim projktom nemam blage veze kako ga nazvati, kamoli kakvu naslovnicu napraviti. Ime sam mu dala ono što mi je prvo palo na pamet, a naslovnica, nemam nikakvih ideja. Ako ih vi imate, slobodno recite. Ovako ispada kao da nisam dovoljno kreativna da uopće osmislim naslov, ali znate, za neka djela, projekte, priče lako je smisliti naslov, a za druge je pravo mučenje. Je li i vama tako? Pišite. Laku noć!

Bok! Posljednjih par dana nisam bila baš aktivna jer sam imala drugih obaveza, školskih obaveza. Jej. Ali zato sam odlučila početi objavljivati svoj novi projekt kojeg trenutno pišem. Nadam se da će vam se svidjeti. Komentirajte.

Dobar dan! Danas u pisati malo o vlastitom pisanju, valjda. Ako ću biti iskrena, ponekad se malo plašim toga da će me ljudi krivo vidjeti zbog toga što znam pisati o raznim stvarima, često mračnijim. Onako većinom me to plaši kod ljudi koje znam, a za one koje ne znam, pa oni mogu da ne kažem što. Inače malo sam ovisna o psovanju, one klasične psovke, ništa posebno. 
          Ali inače, volim kako pišem, volim što pišem, i nekako osjećam se pomalo sretno što baš ne pišem ono što bi se očekivalo od mene. Usprkos tomu, ponekad, ad mi u školi bude zadan zadatak koji je doslovno sve suprotno onomu što mogu, sasvim ograničavajući zadatak, treba mi cijeli dan da se natjeram da ga napišem na najgluplji moguć način jer mi se neda. Naprimjer za jedan takav zadatak jednom sam dobila odličnu ocjenu, dok sam u sebi mislila: "Čovječe, jer si munjena u glavi, ovo je sasvim banalno, jedva da sam koristila dvije složene rečenice!" Ili nešto takvog tipa. Pa, izgleda sam da sam ponekad kritičnija od samih standarda škole, jej. Naravno, ne žalim ja za tom ocjenom. Naravno da ne. 
          Je li su se i vama ikad događale takve situacije? Jeste li se ikad plašili da će vas smatrati čudnima jednako koliko ste se tomu i nadali? Javite ako želite.
          Doviđenja svi oni koji će ovo pročitati. 
          P.S. Čitajte i komentirajte, jer mi je odgovaranje na tuđe komentare zabavnije nego domaća zadaća.