O znala je ona svoju vrijednost.
Nisu je mogli dotaci i pokolebati neciji tracevi, ogovaranja, dvolicnosti, misljenja.
Imala je ona i svoje misljenje o njima.
Ali mudro je cutala o tome.
Za dobrim konjima se prasina dizala uvijek..pa neka ih...nek' ogovaraju, pricaju, izmisljaju.
Ona je dobro znala ko je i sta je.
Imala je svoje Ja.
Ali..nekako...umorila se.
Bila joj je potrebna samoca..distanca od svega.
Od pogresnih,pravih od svakakvih.
Trebala je samo mir,tisinu,iskrenost.Mozda nekog' koga ce moci,nazvati i plakati.
Nekog' ko se nece poslije smijati njenim suzama.
Nekog' pred kim moze biti slaba jer je on dovoljno jak za oboje.
Nekog' s kim moze biti ono sto,ona zaista jeste..
Djevojcica zarobljena u tijelu, zene.