***istina je da zapravo ne znaju celu priču
Ovde nije reč o konkretnoj priči već o zauzimanju stavova. Oni mogu biti i pozitivni i negativni, zavisno od toga šta pisac želi da istakne. Svaka priča ima neku svoju suštinu ali i potrebnu neočekivanost da bi bila zanimljiva za čitanje. Ti se vežeš za prepričavanje radnje a ja za generelizaciju odnosa.
***Ljubav koju su obe strane osetile je neprocenjiva bez obzira na okolnosti.
Možda. Ljubav je evolutivni proces koji počinje od nule, kad je uopšte nema, do njenog nestanka, ako je par recimo iz bilo kojeg razloga raskinuo. Zbog toga je pojam -neprocenjivo- prenaglašen.
***Svakako treba da pročitaš drugu stranu priče
Mi ovde ne analiziramo nečiju priču, iako nije zabranjeno, već uobičajene odnose pa onda određene pomake vezane za njih. Recimo, postoji floskula da prva ljubav garantovano propada. Možda je to tačno u većini slučajeva ali ima i suprotnih primera. Pisac bi trebao da objasni, a ne samo da konstatuje, zašto prva ljubav propada, odnosno šta je to ljubav održalo do duboke starosti učesnika.
***A o današnjim standardima devojaka pa i muškaraca i njihove takozvane ljubavi mogla bih večno, ali šta se tu može?
Može se i te kako, pogotovo ako kažeš da bi mogla večno. Dakle, imamo da tako kažemo, neki standard koji se pojavljuje. Mi kao pisci bi morali da taj standard analiziramo, da svoje likove stavljamo u taj standard ali i da pokušamo da ih iz tog standarda izvučemo. Evo jedan primer. Devojka voli svog momaka ali se ona ustručava da uđe s njim u intimne odnose. Tada napravi najveću glupost, ode kod komšije na probni rad nakon čega ostane u drugom stanju. Kako ćemo voditi tu priču? Da li ćemo tu devojku gaziti nogama ili ćemo opisivati njeno iskupljenje?
***ako si voljan da čuješ mišljenje druge strane
Konstatujem da se u mnogim pričama izbegava pisati o intimnim scenama, pitam se zašto? Ovde naravno ne mislim na egzibicionizam u erotskim scenama, već na intimna psihološka razmišljanja.
.