undearneathitall

Hej draga.Samo me zanimalo šta se desila s "knjigom"  "Marked/Obilježena".Počela sam je čitati jučer oko 6 navečer pa do 3 ujutru.Onda sam u 8 nastavila i upravo završila s čitanjem 
          Blago rečeno RAZOČARALA SI ME!!!!
          
          
          
          KAKO SI MOGLA TAKO DOBRU PRIČU OSTAVITI NA VRHUNCU
          Molim te nastavi je pisati jer zbilja me zanima šta se desilo te jesu li Louis i Dorhty napokon zajedno i kako im je
          Te kako je prošla nova godina u klubu i jesu li uspjeli.
          Znam da možda imaš dosta obaveza ili ti je nestalo inspiracije ali to je fantastična priča i moraš je nastaviti pisati
          Nadam se da će uskoro izaći novi dio da ga mogu pročitati
          
          

(pitam se hoćeš li nekada pročitati sve ove poruke koje ti ostavljam na zidu) anyways, primljena si na budžet danas i ja nemam riječi da opišem kako se osjećam. mogla bih plakati, vrištati, pjevati, plesati, smijati se, ne znam šta bih prije. radovati se. slaviti. toliko mi je drago i toliko sam ponosna i toliko zahvalna Bogu, ali istovremeno i oduševljena tobom jer si ti spremala taj prijemni i kad ti je bilo najteže. uglavnom, mislim da neću biti sretnija ni ako mene prime u mostar, ovo mi je važnije. čovječe, riječi ne mogu iskazati moje emocije. čestitam. zaslužila si ovo. jedva čekam da te vidim kako rasturaš na faksu. nadam se da ću i dalje biti važan dio tvog života i kad budeš diplomirala, kao što sam danas kad si saznala da si usprkos svim teškoćama kroz koje prolaziš ti ipak prijemljena. jedva čekam da ti dotični etfovac čestita. sanšajn, volim te najviše <3

nešto razmišljam... dok sad učiš za prijemni i mene motivišeš da radim isto, u glavu mi je nekako došao stih plavog orkestra, stih koji sam ti više puta citirala i koji glasi "sve će se promijeniti, ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti?" i uvijek je odgovor bio - ništa. tebe ništa ne može zamijeniti. sad sjedim ovdje i razmišljam koliko je sve drugačije, ali bukvalno sve, i ja i moj život i moje društvo i mišljenja i stavovi, ma bukvalno sveee moje je drugačije i neprepoznatljivo, i bukvalno jedina stvar koja je ostala ista si ti. mnogo sam zahvalna na tome
          "ti si jedina od svih koja dođe kada treba, ti si sunce moga neba" love you heliozoa, vraćam se sad prijemnom pa da kao na maturskoj večeri zajedno slavimo kad upadnemo na faks aBd xxx

za sanšajn-
          vratim se ovdje, i sjetim se svega, sjetim se svake sitnice u prethodne četiri godine, obuzmu me neke emocije i mrvica nostalgije, sjetim se kako smo provodile ramazane ovdje, kako sam te tjerala da nastavljaš pisati marked, kako si ti imala lude fiks ideje da pošalješ ona moja pisma dotičnoj osobi kojoj sam ih i pisala, kako smo se žalile na srednju, profesore, odgovaranja i testove i pismene iz bosanskog (dok nije došla ova luda prof)... a vidi nas sad. završile školu, nestale s wattpada. i ti daleko od filozofskog fakulteta. bila je to ispravna odluka, znaš. 100% ispravna
          znam da te nema ovdje. znam da nećeš pročitati ovo. nema veze
          hvala ti. hej, hvala. za ove četiri godine. što si mi prišla nekad u prvom razredu. što si mi rekla da pišeš. hvala za wattpad. hvala što si bila tu, i što si i dalje tu. hvala za sve. hvala što si mi najbolja prijateljica. hvala što si najbolja prijatljica koju čovjek može poželjeti
          čovječe, ludo je sad biti ovdje i razmišljati o svemu što smo prošle. sve se mijenjalo. romantizam, love rosie, violeta, moj a, kinder čokolada, heliozoa. nekad smo učile informatiku zajedno i ja ti objašnjavala c. sad branim maturski na tu temu. pa smo birale smjer i brinule se, a sad je sve to prošlo. i sve tvoje simpatije su ovjekovječene ovdje, u knjigama ili jednostavno u postovima na zidu. sve se promijenilo, jedino si ti i dalje tu
          nema ničega što bi tebe zamijenilo. sretno na faksu i ono, nemoj me zaboraviti, okej? wattpad mi je obilježio period gimnazije. ne vjerujem da smo još malo pa brucoši
          nadam se da ćemo učiniti ovo ljeto nezaboravnim. dobro smo počeli, s ekskurzijom i svim (nije ironija, dobro je bilo, pusti naš razred i to)
          kako si ti ono govorila? 'negdje postoji neko'... za mene postojiš ti. soulmates aren't just lovers. hvala što si ostala tu i gledala me kako se mijenjam i postajem osoba koja sam danas. ti me najbolje poznaješ. ti... nemam pojma. ti si sve
          ♡♡♡♡
          to the moon and back, voli te tvoja moongirl

Postaješ ravnodušna,
          on blijedi i 
          nije više
          ona ista iluzija 
          koju si 
          stvorila od njega.
          
          Nestaje ona magija,
          sav prosuti prah ljepote,
          vanjske i unutarnje,
          nestaje,
          ideja idealnog.
          
          S ramena ti,
          neki novi glas šapuće,
          šapuće da
          bilo je dosta.
          Dovoljno si  čekala,
          dovoljno se nadala, 
          dovoljo pravdala,
          dovoljno si
          čak i voljela.
          
          Zar se prava ljubav ne prepozna po osjećaju?
          Zašto bi molila da neki nesretnik 
          voli miris tvoje kose 
          kada  bi nekome ona 
          bila jedini miris koji prepoznaje?
          I zašto čezneš za tim
          da voli tvoj osmijeh,
          kada znaš da će ti
          Svevišnji 
          poslati nekoga kome 
          je tvoj osmijeh
          jedini izvor sreće.
          I zašto se gubiš,
          pa dozivaš,
          treseš, 
          raduješ,
          razočaraš,
          zašto zbog mrvica pažnje,
          kada te On čuva za nekoga
          kome si bitna svaki dan.
          
          Nekoga koga zanima
          zašto si danas bijesna,
          zašto si umorna,
          od ljudi ,
          i života,
          zašto je u školi bilo teško,
          kako ti je mama,
          koji su tvoji strahovi,
          zašto baš taj kolač,
          i koliko si šoljica kafe popila...
          
          Zašto lomiš crte 
          svog mladog lica
          i stvaraš rane bore,
          umjesto smijalica?
          
          Znaš da će onaj pravi
          da te ljubi
          u tjeme,
          da te grli 
          i svijetu pokazuje,
          da ćeš biti njegova poema,
          njegova inspiracija,
          njegov dašak svjetlosti,
          ona kojoj piše posvete,
          kupuje knjige,
          vodi je u gradove,
          jer zna da voliš metropole,
          I onaj pravi će
          ljubiti tvoj dlan 
          prislonjen uz svoj,
          onaj pravi će reći
          
           ' zbog nje, njoj, o njoj'.
          
          Onom pravom ćeš
          biti ona zbog koje
          nema bore,
          nema brige,
          ili se one manjima čine,
          onom pravom ćeš 
          otklanjati tugu,
          pružati utjehu,
          voljeti
          sve što on ne voli,
          zavoljeti
          sve zbog čega 
          se nervira.
          Onaj pravi 
          će voljeti
          sve što
          na sebi 
          ne voliš.
          Simpatisati
          sve zbog čega se nerviraš.
          
          Onaj pravi će čitati,
          sve ono što si pisala,
          dublje kopati,
          po tim riječima
          koje si
          nevino razbacala
          po bijelome papiru
          dok mu 
          tvoja čupava kosa
          zlatno-smeđih nijansi
          leprša na koljenima, 
          zamršena u njegovim prstima,
          sa tvojom knjigom 
          u drugoj ruci.

Zaneseš se s tih nekih trinaest/četrnaest godina, smjestiš se na wattpad oktobra 2013.godine i sve postaje drugačije, život dobiva boju i neki novi smisao. Pronalaziš sebe. Zaluđena fanfikcijama i pričama , pronalaziš sebe i kao pisca. Počinješ pisati.Počinješ željeti. Počinješ sanjati. Sanjaš , stvaraš. Ti kreiraš liove i situacije , događaje i doživljaje, ispunjavaš ih vlastitim osjećanjima i osobina, nesvjesna toga. Kreiraš sve što proizilazi iz tvoje podsvijesti. Uspijevam završiti dvije knjige, započinjem treću i kunem se sebi i vama , dajem obećanje da će toj knjizi doći kraj i iako posustajem, kolebam se. Iako zadnjih mjeseci bježim od bijele površine koja čeka da bude ispunjena riječima, ja se opet i uvijek ovdje vraćam. Ovo je mjesto na koje ću se uvijek vraćati. Ovo je moj mali sigurni kutak u ovom nesigurnom svijetu ispunjenom internetom. Stekla sam novu naviku, sada spuštenog pogleda prema slovima kuckam i piskaram. Ne gledam više u ekran. Imam neku manju strast da stvaram priču koja je apsolutno prožeta mojim emocijama,a to nije u skladu sa radnjom. Tipa, ne mogu stvarati hladnog ženskog lika i odjednom početi od nje praviti sladunjavu djevojku jer je moj život trenutno pretrpan pozitivnim osjećanjima u vezi ljubavi, ali nažalost to sam nesvjesno počela raditi i to moram korigovati. Ovo mjesto je moj dnevnik, ispunjeno arhiviraim i javnim knjigama koje čuvaju najdublje tajne iz mračnih kradenaca moje duše.Ovo mjesto skriva sve tuge,patnje i radosti. Svu sreću i sva zaljubljena stanja, oovmjesto krije priču o mojoj prvoj ljubavi i prvom bolu koji je sa sobom donijela. Ovo mjesto je ispunjeno životom koji živi i voli. Ponosna sam na sebe što volim i što radost pronalazim u jednoj riječi: v o lj e t i . Ponosna sam što mislim srcem, a ne razumom. Ponosna sam na svoje ludilo, a vi čuvajte svoju ograničenost. Uz punoljetstvo sam doživjela mnogo stvari, ali najvažnije mi je od svega što sam uzsvu svoju promjena uspjela svim ljudima u svom životu dati uloge .

Da li si ukonila pricu "Marked"?

bu

Heej ljudi, mali podsjetnik - procitajte 65. nastavak Markeda ako jos uvijek niste. Ubrzo noviiii ❤❤❤

Ako još uvijek niste, bacite se na čitanje 65. nastavka Markeda dok ja pišem noviii.
          Idemooo dalje