caerulea

Znam da je prošlo tri godine ali samo sam htela da te pozdravim, nadam se da si dobro i da ti dobro ide život! ❤️

Nisam dugo bila na wattpadu i nisam jako dugo objavljivala, ali imam veliku potrebu ovo napisati.
          Prvi korak u liječenju od zlostavljanja je reći ljudima da ste bili zlostavljani.
          Vi ste taj moj prvi korak, makar ja ne znam vas, niti vi mene.
          Također, vježbe pisanja od velike su pomoći pri liječenju od zlostavljanja, pa sam zasad, dok se osjećam tako, odlučila sve svoje misli, kakve god one bile, pretočiti u zbirku "Obilježena".
          Jedna od četiri djevojčice minimalno jednom u životu bude seksualno zlostavljana. Prije bih pomislila kako je to nemoguće, ali sada znam da jest jer sam upravo ja jedna od te četiri.
          

“Priča” na wattpadu. Neću imenovati, ali-
          nema kvačica na slovima, pisano kao igrokaz, ono za što biste pomislili da su možda didaskalije, to su zapravo kvaziopisi (?), kliše radnja, seksualna konotacija u svakoj drugoj rečenici. 150 zvjezdica po nastavku. 
          
          Svijete, predajem se.

I dođu ti neki periodi kad te spopadne užasavajuća tjeskoba od koje ne možeš pobjeći jer je ta tjeskoba odraz tvoje prošlosti koja se oslikava na tvoju sadašnjost i budućnosti, a ti joj to dopuštaš. 
          I onda postoje dvije osobe, jedna u tebi i jedna preko tebe, kao gipsani kalup što te štiti od drugih. 
          I ništa više ne znaš.
          Žao mi je.

Sve je prestalo davno prije. Sada prestaje još više...

Oh, You'd never stop loving me God...

Kaze wattpad da mi je nastavak jako kratak jer je potrebno 30 sekundi da se procita i da bi mogla jos napisat nesto. 
          Jel bi to i Baudelaireu reklo?
          Ne usporedujem se ja s njim, da ne bi pomislili, ali kako wattpad zna tko pise i sta pise?
          Jedna je rijec nekad jaca od tisuce ispisanih stranica. 
          Ili se poezija i pjesme u prozi ne cijene vise kao prije, nek me netko prosvijetli, ty

-večeras samo nemoj da me ne voliš-

Nisam pisala više od tjedan dana sigurno i osjećam se da sam se tako puno zapostavila... najgori osjećaj ikad.

i ne shvatam šta mi se dešava
          nedostaje mi reč koja rešava...