Šest godina.
Šest godina pisanja, brisanja, vraćanja unazad i ponovnog početka. Šest godina emocija koje su rasle zajedno sa mnom.
Bilo je perioda kada sam pisala svakog dana, kada sam živela uz ovu priču i njene likove. Ali bilo je i dugih pauza. Nekada i skoro godinu dana bez ijednog objavljenog poglavlja. Nedostatak vremena, umor, život… a nekada previše inspiracije i emocija da bih ih umela pretočiti u reči.
Ipak, Lotos je uvek pronalazio put nazad do mene.
Ova priča je prošla kroz mnogo promena zajedno sa mnom. Rasla je, lomila se, zaceljivala. I mislim da baš zato njen kraj za mene nije samo kraj jedne priče, već zatvaranje jednog velikog dela života.
Hvala svima koji ste ostali tu svih ovih godina.
Hvala onima koji su čekali nova poglavlja čak i kada sam mislila da se možda više nikada neću vratiti pisanju.
Hvala vam na svakoj poruci, komentaru, podršci i ljubavi koju ste dali Liv i Nejtenu.
Konačno… stigli smo do poslednjeg poglavlja.
I čini mi se da je sve konačno na svom mestu.❤️