" I am broken the way most writers are, stories leaking through the cracks. "

i nikad neću zaboraviti taj njen izraz lica, 
te njene smeđe oči, kada smo se gledale,
i baš tad, u tom momentu od cijelog univerzuma postojale smo samo nas dvije.
njen osmijeh kad sam joj rekla posebnu rečenicu; 'samo da si mi srećna, a svega ostalog će da bude.' 
zagrlila me, a ja sam po prvi put stala na prste i prebacila svoje ruke oko njenog vrata, lice mi se odmaralo na njenom ramenu i tad, dok smo držale jedna drugu tiho sam rekla; "volim te."
znajući vrlo dobro, da se tu noć, u beogradu,
završila naša priča.