Ispoljavanje kreativnost, bilo za novac, odnosno kao dio stalnoga posla, ili pak za osobno zadovoljstvo, obilježilo mi je život. Živa je istina da sam ranije počeo pisati za zadovoljstvo nego čitati za zadovoljstvo - unutarnji kozmos je naprosto odlučio da ne može čekati i prsnuo kao vulkan ili stvarno bedast čir. Sjećam se kada sam bratu slikao uratke za školu - on peti, ja drugi razred... I da mi oduzmu taj dio identiteta - to što mogu utkati svoj DNA u slova koja pišem, napisati sebe, utkati ga u vizuale koje tekstu dodajem - ostala bi suha ljuštura. 

Čvrsto se držim toga da je svako živo biće svoja vlastita umjetnost, kao i toga da svijet i umjetnost oponašaju jedno drugo, igraju se s našim dušama. I čvrsto vjerujem da imam ono što je potrebno da umjetnost koju sam 28 godina othranjivao u sebi mogu spretno staviti na papir.

Umjetnost je duhom, ako ne uvijek i materijom, besmrtna. Ljudi su ti koji su smrtni.

Umjetnost je tu da se za nju živi, da se za nju umire.