Nekako nastavljam i borim se što sa sobom to i sa ovim danima.
Danas me iz čista mira pozove nastavnik fizičkog da krenem za njim. Namesti on meni strunjače i objasni vežbu koju treba da uradim. Sledeće nedelje ćemo to raditi svi, a njemu treba neko da to pokaže ostalima.
I od svih izabere mene.
Ja probam, ne ide. Smejem se pitam ga dal on misli da ja to uopšte mogu. Govori mi sve glasnije da mogu. Pokušavam, ne uspem. "Ajdee" viče. Pokušavam i pokušavam.
Pitam ga što ne izabere nekog drugog
,,Zato što ja verujem u tebe, ajdee", viče. Baš ono viče, jako glasan čovek.
Smejem se i probavam opet. Već je bolje.
Probam još koji put i uspem.
Svaki sledeći je sve bolje.
"Vidiš da možeš" govori mirno
Smejem se
Hvala Vam što verujete u mene i kad ja u sebe ne verujem
Hvala Vam što ne odustajete i onda kad sam ja već uveliko digla ruke
Laka vžba, al ju je trenutak učinio moćnom
I možda još uvek ne verujem u sebe, pogotovo ne kao Vi u mene. Ali i dalje grizem i teram inat, ne odustajem dok ne dokažem da mogu i dok ne poverujem u sebe bar upola toliko
♡