Ubojica Moje Sestre

Gdje je Anastasija?

-Par dana kasnije-

Trenutno pokušavam pronaći nekog u ovom šugavom univerzitetu da poznaje Anastasiju. Bukvalno kad spomenem A od Anastasija svi se ućutaju i pobjegnu. Dobro ne bježe, al uvjek dobijem isti odgovor... NE POZNAJEM TU OSOBU. A onda ili pogledaju u mobitel ili nastave svoj put do neke učionice. Potražila sam neki validan razlog za takvo ponašanje i još nisam ništa dobro iskopala.

Poraženo izlazim iz škole koju je Anastasija pohađala. Ne razumijem, zašto je nitko ne poznaje...? Sjednem pored fontane i pogledam u bistru vodu. Dan je bio divan, bilo bi šteta da ga potrošim na rešavanje slučaja. Ipak nisam ovdje došla na ljetovanje, tako da se vraćam na posao.

Xx:" Ti si detektivka?"

Pogledam u djevojku, koja gleda u fontanu. Imala je crnu kosu vezanu u visoki rep, bjelu haljinu do koljena i cipele iste boje.
Pogleda me i blago se osmjehnu.. nasloni se na fontanu i skrene pogled zbog jarkog sunca koje joj očigledno bode oči.

Ja:" Da. A ti si?"

Xx:" Ja sam Kim Chan-gul."

Ja:" Katjana.. nego kako si znala da sam detektivka?"

Chan-gul:" Cjeli univerzitet bruji o vama. A svi se pitaju tko je Anastasija Filipović. Neki su već pustili trač da ona ne postoji i da ste vi pobjegli iz ludnice. "

Ja:" Ou. A ti si poznavala Anastasiju?"

Chan-gul:" Pa recimo da smo se srele na putu do škole."

Pogledala sam je upitno.. a ona je nastavila govoriti.

Cahn-gul:" Možda sam pobjegla sa časeva tog dana. I svakog drugog kad je sretnem na ulici... Bile smo bliske. "

Ja:" Bile?"

Cahn-gul:" Da bile smo... Zajedno smo uhodile jednog tipa, dok nas nije uhvatio... Za jednog zgodnog muškarca, pravi je manijak."

Ja:" Šta je uradio?"

Chan-gul:" Ništa ulovio nas je u špijunaži i pobjegle smo... kasnije sam saznala da su se ona i taj tip spetljali. Od tada se nismo viđale, ni sretale."

Ja:" Znaš možda ime tog muškarca ili nešto što bi mi pomoglo?"

Chan-gul:" Ne znam mu ime, opisat ću ti kako izgleda. Uglavnom viši je od mene i Anastasije na štiklama. Ima crnu kosu koju stalno tjera na jednu stranu, izgleda poprilično bogato... crne oči i stalno ima vražiji osmjeh na licu."

Ja:" Oh... hvala. Puno si mi pomogla. Moram sad da idem... posao. Doviđenja."

Ustala sam se i krenula prema hotelu. Mrmljajući prethodno izgovorene riječi. Kako mi nečiji opis izgleda može pomoći? Svi izgledaju isto... brate,.. kinez je i ovaj i onaj...

Stanem pored semafora, čekajući zeleno svjetlo... Za oko mi zapadne djete koje trči prema pješačkom prelazu, prolazi pored muškarca koji ga samo gleda. Ni prstom nije mrdnuo da ga spreči da pređe zebru. Noge same od sebe potrče prema djetetu koje je već na pola zebre... za par sekundi se nađem ispred djeteta i gurnem ga par metara dalje od ceste. Jedan auto prođe pored mene, dok je drugo stalo par milimetara iza mene malo mi pogurnuvši nogu.

Juh za malo da poginem, izvinim se vozaču i pređem cestu. Priđem muškarcu u crvenom kaputu,..

... gledao me čudno..., pa svoje usne nakrivi u osmjeh. To je to, bjes ključa u meni.... približim se dovoljno da mu mogu tiho izgovoriti sve što želim.

"Budi dobar inače ću ti nabaviti povodac."

Osmjeh sa lica mu tako slatko nestade, sad me gledao poprilično ljuto... izgleda da ne voli pretnje.

Oh da nisam vam rekla, lisice mogu osjetiti druge lisice. Naravno ako ne prekriju svoj miris, a to je jako teško...

Taman što sam krenula da odšetam...

Xx:" Tko si ti?"

Ja:" Zini da ti kažem."

Krenuo je za mnom... Ili me prati ili je krenuo negdje. Hmm da se poigram malo? Nisam se dugo osjećala kao lisica, šta više... navikla sam biti običan čovjek.

Zalutam u jednu napuštenu ulicu, bilo je poprilično hladnu.

Xx:" Pogrešna ulica...."

Ja:" Jesi siguran?"

Pitam se da li je pametno kačiti se sa starijim lisicama... al nadam se da ima trule kosti.

Xx:" Poprilično si hrabra za jednog čovjeka."

Ja:" Poprilično si glup za jednu lisicu!"

Pokažem svoje kandže i promjenim boju oka iz smeđeg u plavo. Oh vidi vidi osmjeh mu titra... naravno... konjina.

Ja:" Gdje je Anastasija?"

Namrštio se kao da prvi put čuje to ime... ili je lud ili se pravi da je lud.

Xx:" Ne znam o čemu pričaš. Ali moram ti priznati impresioniran sam... nije lako prikriti miris."

Ja:" Moram ti priznati sad bi te najrađe ubila... ali ne želim ti priuštiti takav luksuz."

Lagano krenem prema njemu u namjeri da ga zaobiđem, šteta što me je sprečio u tom.

Xx:" Ako si mislila na onog krpelja što me uhodio,... rado ću ti pokazati gdje je."

Izvadio je ruku iz džepa i pokazao na svoj stomak. Na samu pomisao da je pojeo čovjeka, želudac mi se okrenuo naopačke.

Ja:" Fuj.... odvratno."

Mislim da će mi ručak izaći odakle je i ušao... nekako se suzdržim od povraćanja... i donekle uozbiljim.

Ja:" Pa izgleda da sam riješila slučaj, Anastasija Filipović je pojedena.... sad se mogu vratiti kući."

Napravim zgroženu facu.

Prođem pored njega i okrznem ga ramenom... te produžim do hotela. Ne želim ostati ovdje ni minut duže.