Rajska ljetna noć

1.

Ništa na svetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.
                  Fjodor M. Dostojevski

***

Mogla bih reći i da sam uživala na suncu. Mada, da budem iskrena, nisam. U posljednih deset godina nisam posjetila ništa dalje od Novog Sada, gdje sam i živjela. Kamoli da sam otišla na more.

Pokušala sam da se sunčam. Namazala sam se kremom, legla na peškir koji se nalazi na kamenčićima i stavila majicu preko glave kako me ne bi udarila sunčanica. Prvo, žuljali su me kamenčići. Nikako se nisam mogla namjestiti. Bili su sitni i nije bilo tog jednog neprijatnog i velikog kamena, već hiljadu malih. Drugo, pržila sam se na suncu. A tek znojila. Osjećala sam da mi je i posljedna kap vode iz tijela izašla i isparila. Svako malo sam bila žedna i brisala znoj.

Pa sam jednostavno i odustala. Povukla sam se u hlad ispod drveta na koje sam se naslonila i čitala knjigu.

Zaista sam se probala sunčati.

U more još uvijek nisam ušla. Nije da se bojim plivanja, vode ili kojekakve mašte o nepostojećim ajkulama, već ne želim da pokrenem uspavane uspomene. Znam da ću kad tad morati i to uraditi, ali još uvijek mi se nije dalo.

Tetka i teta Iva su već dva put isplivale do bova i nazad, pa se sad kao prave žene sunčaju i ćaskaju.

"Hajde, kada ništa pametno ne radiš, uzmi pare i kupi nam sladolede da se rashladimo", čula sam tetku kako viče, pa sam namršteno podigla pogled prema njoj.

"A šta ti smatraš pod pametnom radnjom, izvini molim te?"

"Sunčanje, kupanje, flertovanje, pričanje", zaneseno je nabrajala, kao da joj čak nije ni bitno kako ću ja primiti ovu uvredu.

"Znači, želiš mi reći kako trebam da radim nešto od toga?" Prokomentarisala sam tražeći novčanik u plažnoj torbi.

"Ne želim ti ja ništa nametnuti, samo želim nagovestiti šta jedna mlada devojka tvojih godina treba raditi na moru", teta Iva se nasmijala našem zadirkivanju.

"Dobro tetka, naći ću i tri momka", odmahnula je rukom uz kiseli osmijeh i ja sam otišla da tražim frižider sa sladoledom.

Nije bilo čak ni teško jer na svakih desetak metara je stajao po jedan frižider. Prišla sam prvom jer mi se zaista nije dalo hodati. Djevojka koja je radila bila je mojih godina. Zavezane plave kose, u gornjem dijelu kupaćeg i šorcu. Pomalo je izgledala nezainteresovano, ali i ja bih da moram prodavati sladolede po ovoj vrućini.

"Ćao, izvoli", naslonila se na frižider.

"Može ova dva od čokolade, a ovaj od jagode", pokazivala sam joj na slici.

"Nemamo taj od jagode", njen izraz lica mi je poručivao kao da ga nikad nisu ni imali. Gledala sam u nju i dalje, a onda se udostojila pružiti mi objašnjenje. "Od nabavke tog sladoleda možda svega dve osobe i ti ste tražili taj sladoled."

Dignula sam jednu obrvu i malo iznenađeno je pogledala. "Dobro onda, bilo koji od jagode."

"Nemamo ni jedan sladoled od jagode, sem ovog frutija od pomiješanog voća", u potpunosti sam bila iznenađena. Zamislite svijet bez sladoleda od jagoda.

"Onda samo ova dva", izabrala sam čokoladne kornete za njih dve, a ja sam odlučila ostati bez sladoleda.

"Zezaš me da stvarno nećeš uzeti nijedan drugi samo zato što nema od jagode? Šta, ne kontam, jesi li alergična na čokoladu?" Zbunjeno me je upitala dok je vadila ono što sam joj rekla. Osjetila sam na trenutak hladnoću koja je izašla iz frižidera i pomislila sam kako jedino što želim jeste da budem u njemu.