Rajska ljetna noć

19.

"Zašto si to uradila?!" Galamio je na mene i gledao me je kao da je spreman da me ubije na licu mjesta. Nimalo mi se nije sviđao taj pogled, još manje ton kojim mi se obraćao, a čak nisam ni znala zbog čega sam sada bila kriva.

"Šutiš, a kurvo? Šutiš nakon što si me obrukala pred čitavim društvom!" Nije ni pokušao da se kontroliše, bila sam mu ponovo stredstvo na kojem se rado iskaljuje.

"Izvini", prošaputala sam svjesna da mi je bitno da ostanem živa. Iako nisam mislila iskreno, ali sam pokušavala složiti što neviniji izraz lica. "Izvini, neće se nikad više ponoviti."

"I neće, kujo mala! Sad oni svi misle da sam ja mekušac, da sam pičkica, potrčko, i to sve zbog tebe!" Uočila sam kako oblizuje usne, pa sam pretpostavila kako je žedan. Pijan je svakako, a znam da je jutros kupio tri pive. Znala sam da će otići po njih i to ću iskoristiti da pobjegnem. Nisam željela da budem sada pored njega.

"A ne, ti moraš reći onoj maloj kako sam ja tvoj momak i kako me ne planiraš deliti, pa dobro, ženska glavo, da sam htio mogao sam se i sam odbraniti!" Njegove riječi su se zabijale sve više u moje mlako srce, tek spremno da procvijeta a on ga je trovao. Znala sam ja to, prokleto sam znala. Bilo mi je dosta ove ljubavi, ovdje sam samo ja voljela. Ovdje sam se samo ja trudila.

Pljunuo je ispred mene, blizu mojih starki, pa se okrenuo i pošao prema kuhinji. Znala sam da trebam sačekati još sekund, i onda kada je skrenuo u zamračenu prostoriju, dala sam se u bijeg. Udaljena kratak hodnik, pojavila sam se pred vratima i sa osmijehom povukla kvaku; ali vrata se nisu otvorila. Zaključana i ja nisam imala ključeve. Poraženo sam zažmirila, pa pogledala sa strane na stolić. Ni tamo ih nema. Teško sam izdahnula, jer sam već odavno trebala biti na stepenicama jureći niz zgradu. Njegova kožna jakna je visila sa strane, pa sam se dala u posljednji pokušaj. Gledala sam na prema hodniku gdje bi se mogao pojaviti, nadajući se da neće. Molila sam se Bogu samo da su tu ključevi, da ću napokon izaći i nikada se više ne vratiti. I onda sam ih osjetila pod prstima, hladni metal sa privjeskom oznake auta. Zveckajući, izvadila sam ih sretnija nego ikad. Pokušala sam ubosti ključ u kvaku, ali ruke su mi drhtale što od straha što od sreće. Mrak me je gutao, zajedno sa pokušajem. Suza mi je kapnula niz obraz čuvši njegove korake. Ključ je napokon ušao u bravu, čula sam okretanje iste i shvatila da su vrata otključana. I onda sam osjetila njegove prste u mojoj kosi. Bol je sjevnula brzinom munje. Pomislila sam da nikad neću znati šta znači brzina munje, ali da ću se zauvijek sjećati brzinu kojom me je dovukao do osvijetljenog dnevnog boravka i bacio na pod. Ne sjećam se da li sam vrištala, vjerovatno jesam, ali bol je bila toliko snažna da sam na trenutak izgubila svijest. Otvorila sam oči i ugledala ga kako stoji i kipi od bijesa. Stisnuo je vilicu, mogli su mu se polomiti sve kosti i zubi. Bio je strašno ljut. Opipala sam pod prstima tepih, na kojem smo često vodili ljubav, ili barem ono što se predstavljalo kao ljubav, a sada sam sama ležala na njemu i molila se da preživim.

"Kujo jedna, dam ti sve, a ti bežiš od mene!"

"Kakva si ti to cura?! E pa ja ću ti reću, nikakva, ti si ništarija, niko i ništa, tvoj život je jadniji od tebe!"

"Misliš da te iko želi sem mene? Misliš li da se momci pale na tebe? Ne znam ni sam šta me privlači na tebi, ako ćeš iskreno, možda koliko si glupa!"

I tada se spustio preko mene. Htio je odnos, znala sam, ali pijan je. Neće mu se dignuti, pa će me opet okriviti. Snažno me je zgrabio za zglobove šake, stavljajući mi ih iznad glave. Trljao se grubo, dok me je njegova težina gušila. Suze su se kotrljale niz moje lice. Bespomoćno sam čekala novu bujicu uvreda. Mrzila sam samu sebe dok sam jadno posmatrala kako se iskaljuje na meni. A šta sam ja poduzimala? Ništa.