"Konja!" Naredio je idući prema staji jednom od radnika koji je stao nasred puta i preblijedio. "Spremite mi konja!" ponovio je i pogledao namrštenih obrva dok je navlačio rukavice.
"Gospodaru..." rekao je i krenuo odugovlačiti, "konj, vaš konj..."
"Da! Moj konj! Sada!" proderao se, pa je mladić odmah pobjegao.
"Moj lorde, vaš konj je nestao iz staje i trenutno svi raspoloživi radnici ga traže", rekao je Feliks dok mu je išao u susret.
"Prvo moja zaručnica, a sada konj! Zašto vas plaćam?!" nastavio se derati. "Koliko mi je poznato imam punu staju konja zato dovedite mi prokletog konja osim ako niste izgubili čitavu ergelu?!"
Drugi konj je već bio spreman i osedlan, pa je Edvard odmah uzjahao, morao je stići na vrijeme kako bi vidio Heterino tijelo.
"Felikse iskreno se nadam da nestanak konja nema veze sa nestankom moje zaručnice", rekao je i potjerao konja u galop.
"I ja gospodaru", prošaputao je Feliks.
Vikontica je držala oblogu na čelu dok je ležala na otomanu i već paničila.
"Džordže, moraš poći tražiti je, upravo sam saznala da je nestao konj lorda Vestbruka iz staje. Ona je uzela konja i pobjegla, ali ne smije niko saznati, oh Džordže propast ćemo, trebao si pokazati više odlučnosti u njenom odgoju, ja nisam mogla sama da se izborim sa njenom tvrdoglavošću a ti si je pustio da radi kako je volja!" Vikontica je nastavila svoje prigovore dok je vikont Edington stajao pored prozora zagledan u daljinu i pušio lulu.
"Misliš li da Vestbruk ima neke veze sa ubistvom barunice Hedli?" upitao je gledajući konjanika kako nestaje iza okuke.
"Džordže! Ti mene uopće ne slušaš! Ta žena je dobila što je zaslužila i ne mislim da lord Vestbruk ima ikakve veze sa tim! Moraš pronaći Koru dok nije kasno!"
"Vratit će se, paničiš bespotrebno, sigurno je otišla prošetati, možda i do plaže", rekao je i nastavio pušiti razmišljajući o lordu Vestbruku za razliku od vikontice koja je osjećala da je Kora svakim satom sve dalje.
Stigao je trenutak prije nego su kočije krenule put Londona. Barun je odlučio da će Heter biti sahranjena u Londonu i da se on neće više vraćati na ladanjsko imanje. Sluge su utovarale posljednje kovčege, a kočija u kojoj je bio crni lijes bila je ukrašena cvijećem. Potjerao je konja kako bi došao na čelo kolone iznenadivši se kada je u prvoj kočiji, zajedno sa barunom Hedlijem vidio inspektora Džejkobsa.
"Gospodo!" pozdravio ih je dotaknuvši obod cilindra.
"Grofe Redfild! Sada ste grof, zar ne? Čemu dugujemo ovu čast?" upitao je Džejkobs dok je barun Hedli gledao na drugu stranu kroz prozor kočije nervozno stiskajući pozlaćeni vrh svog štapa.
"Da, sada sam grof", rekao je. "Snage zakona su veoma uslužne i požrtvovane u posljednje vrijeme, to vam moram priznati", rekao je aludirajući na činjenicu da je Džejkobs u pratnji barunove male povorke.
"Da, trudimo se, tu smo na usluzi, naročito kod ovakvih strašnih tragedija."
Džejkobs je bio mnogo prepredeniji nego je mislio i morat će biti oprezniji, pomislio je.
"Primite moje iskreno saučešće lorde Hedli", rekao je obrativši se barunu koji više nije mogao trpiti Edvardovo prisustvo.
"Makni mi se s očiju", bijesno je rekao šapatom.
"Samo ću odati posljednju počast našoj dragoj barunici", rekao je a zatim posegnuo u džep ogrtača izvadivši pupoljak crvene ruže koji je otkinuo iz jednog od cvijetnih aranžmana koji su poslužili i za njegovo vjenčanja a kasnije i za grofov sprovod. "Neće vam smetati da je vidim posljednji put", rekao je pa odjahao do kočije u kojoj je bio lijes.
