~ • Soba puna stakla • ~

130 6 1
                                    

Ustala sam se i nekontrolirano pocela razbijati sve oko sebe jer nisam zeljela prihvatiti ovu odvratnu stvarnost. Zeljela sam se probuditi, no nisam mogla.
Istoga trena na vratima su se nasli Jungkook, Jimin i Hoseok kad su culi zvukove lomljenja i moje vriskove.

"Bella nemoj-" Jungkook me je pokusao uhvatiti za ruku.

"NE DIRAJTE ME" vrisnula sam kad sam brzinom munje izvukla svoju ruku iz njegove.

U kutku sobe sam ugledala torbu u kojoj se nalazila odjeca koju sam nosila prosle veceri, koju mi je sobarica pospremila u istu. Potrcala sam i zgrabila torbu. Idem kuci, necu biti ovdje.
Ne zelim.
Pokusala sam proci pored Jungkooka kako bi izasla iz sobe, no njegove su me cvrste ruke zaustavile.

"NE DIRAJ ME" pokusala sam se oteti iz njegova zagrljaja.

No, samo je tiho stajao i dalje imajuci svoje ruke okovane oko mene ne dozvoljavajuci mi da odem.

"PUSTITE ME" suze su stizale jedna drugu dok sam ga lupala svojim rukama u prsa u nadi da ce me pustiti. Samo me je jace zagrlio osjetivsi svu moju trenutno bol koja se isticala u mojim suzama.

"Necu Bella, necu te pustiti..." progovorio je tihim glasom u kojem sam mogla cuti tracak tuge.

"Jungkook molim te...pustite me...molim vas..." sad sam se u potpunosti slomila.
Slomila se svaka nada u meni, svaki dio mene se kidao na dijelove.

"Jungkook molim te..." tiho sam saptala dok su moje suze padale po njegovoj majici.

Izgubila sam svu snagu prije nego sam pala na koljena od svih silnih suza koje su me gusile i koje su me pekle. Jungkook je ucinio isto sto i ja jer me je jos uvijek cvrsto drzao okovanu u svome zagrljaju.
Situaciju na vratima su tiho promatrali Jimin i Hoseok koji su imali tuzne izraze na svojim licima.

Jimin je lagano potapsao Hoseoka po ramenu i prosaptao:" Hoseok hyung, ajde...idemo" dok su oba dvojica vidjeli tugu u svojim ocima. Hoseok je jos jednom zalosnim ocima pogledao nered u sobi i u moje uplakano lice, prije nego je uzdahnuo i zatvorio vrata.
Otisli su ostavljajuci mene i Jungkooka same u sobi.
Bili smo sada ovdje - oba dvoje na koljenima, topili se u suzama u zagrljaju jedno drugoga.

"Jungkook, pusti me...samo me pusti da odem..." jecala sam sam stezajuci rukav njegove majice.

"Nikada..." brisao je svojim toplima rukama moje mokre obraze dok me je drzao u svom narucju, u svome krilu, ovdje potpuno slomljenu, na sred sobe pune stakla.

Under Black Wings 2: A Game of LustWhere stories live. Discover now