Under Black Wings 2: A Game of Lust

~• Da nema njih, vec bi sigurno bila mrtva •~

Od šoka sam stavila ruku na usta gledajuci Hoseoka u nevjerici "o moj boze...".

Nisam znala sta da kazem, rijeci su jednostavno napustile moja usta istog onog trenutka kad mi je u glavi dosla pomisao na svu njegovu mogucu bol. Izgubiti roditelja je boljno, ali vidjeti ga kako umire pred tvojima ocima...

Sjela sam pored Hoseoka jer je pricao tihim tonom bolni mracniji dio ove price.

"Hoseok...zasto su ubili Taehyungovu majku?"

"Taehyungov otac je bio bogatas. Iako je plivao u novcanicama, njemu moći i novca nikad nije bilo dovoljno. Taehyungov otac je bio šef jedne od najjacih nekadasnjih mafija. Uspijesno je vodio partnerstvo s mnogim kartelima, sve dok se nije uvalio u nevolje s pogresnim kartelom. Iako je imao svu mogucu moć, zapeo je u dugovima i dugovao ogromne milijune kartelu s kojim je tada suradivao. Obecao im je da ce im vratiti novac moleći ih da mu daju vremena da prikupi novac.
Kartel je pristao na dogovor i dao mu datum i vrijeme kada zele viditi svoj novac ponovno na bankovnu racunu. Inace u protivnom, bude li zakasnio s rokom isplate - gadno ce zazaliti sto se zaigrava s njima. Taehyungov otac je uspio prikupiti novac, ali nije znao da je istog tog dana sklopio dogovor s vragom. Dosao je dan na rok isplate i Taehyungov otac nije uplatio novac na bankovni racun kartela.
Mislio je da im je uspio pobjeci i izvuci se iz problema bez ikakvih posljedica. Proslo je par dana od datuma isplate i nije se nista desavalo. Nisu ga ni kontaktirali. Mislio je kako se uspio vratiti mirnome zivotu s zenom i svojim sinom. No, gadno se prevario. Jedne veceri kad se vratio doma s Taehyungom, u hodniku njihove vile su zatekli mafijase kartela i Taehyungovu majku - svezanu, krvavu u modricama i ranama, kako kleci pred njima sva uplakana s krpom u ustima.
Otac ih je preklinjao da ju puste da ce istoga trena uplatiti novac, samo da je puste. Ali, bilo je prekasno kada je šef kartela pucao Taehyungovoj majci u srce. Taehyung je sve to gledao vlastitim ocima. Istoga trena su napali i njih dvojicu, ali Taehyung je uspio pobjeci. Kada je pobjegao nazvao je nas".

Bila sam i previse sokirana i izbezumljena ovim dijelom price.

Nisam mogla vjerovati kroz sta je Taehyung prosao.

Krv mi se ledila u zilama sve vise i vise kako je Hoseok nastavio dalje pricu:

"Taehyung vise od te noci nije onaj Taehyung kojeg smo mi poznavali. Postao je hladan i bezdusan. Krivio je oca za smrt svoje majke. Zelio se osvetiti i njemu i kartelu koji ju je ubio pred njegovim ocima. Zelio se osvetiti za smrt svoje majke. Zeljeli smo mu pomoci. Zakleli smo se da cemo tu uvijek biti jedni za druge i jedni drugima cuvati leđa, bez obzira na sve. Sve smo zajedno prosli - od znoja, suza i ponajvise krvi, da bismo postali ovo sto danas jesmo. Taehyungov otac je naime pobjegao isto kao i kartel. Taehyung se jos uvijek nije uspio osvetiti u ime smrti svoje majke, ali ne odustaje. I dalje traga za ocem i ubojicom. Tako smo postali ovo sto jesmo danas" zavrsio je svoju pricu jednim znacajnkm uzdahom.

Moj um nije mogao prihvatiti ovu pricu kao stvarnost. Ovo nije bilo stvarno...nije bilo moguce.

"I...zapoceli ste ovo tako sto ste bili tu uz njega kad nije imao vise nikoga?" idalje pod dojmom cijele price o proslosti ove zajednice, upitala sam Hoseoka.

"Da" preciznim kratkim odgovorom je pricu dovukao do kraja.

Sjedili smo jedno pokraj drugoga u mrtvoj tisini koja je ispunjavala sobu, sve dok Hoseok nije dotaknuo moje rame.

"Bio sam na sastanku s deckima da napravimo planove u slucaju ponovnog napada, od sad pa nadalje moramo biti oprezni. Dosli smo do zakljucka da je najbolje da ti ostanes ovdje, da zivis s nama. Prevelik je rizik da se vratis u stan u predgrađe jer Ateez kartel zna di zivis, u koju skolu ides i tvoje radno mjesto. Znaju svaku sitnicu o tebi toliko dobro da te mogu uhvatiti u roku sekunde i imati u svojim rukama.
Ziviti ces ovdje s nama u sigurnosnoj kuci od sada pa nadalje. Preopasno je da da te izlozimo tolikom riziku. Sto se tice tvoji stvari, za to se ne brini. Yoongi, Jin i Jimin su otisli u tvoj stari stan po tvoje stvari. U slucaju da moras izaci izvan sigurnosne zone kuce i baze, u pratnji ces uvijek imate nekoga od nas ili tijelohranitelja. Ovdje ces biti pod zastitom 24/7." cijelo vrijeme sam pazljivo slusala svaku njegovu rijec u nevjerici.

Zaculi smo kucanje na vratima.

"Oprostite sto vas prekidam, ali Hoseok, Namjoon te trazi u bazi. Vrijeme je za trening pripravnika" Jin je laganim koracima usao u sobu zajedno s Jiminom dok su im ruke bile pune kofera.

"Bella, ovo je par kofera da se znas snaci ovdje u pocetku, ostatak stvari cemo donjeti u narednim danima" spustali su kofere pored kreveta.

"Decki, hvala vam" uputila sam im pogled zahvale na sto su oni samo kimnuli glavom i uputili se ka izlazu iz sobe.

"Hoseok, cekamo te u predsoblju" Jin je jos jednom pogledao Hoseoka prije nego je tiho zatvorio vrata za sobom.

Prije nego je shvatio da je vrijeme na pođe za Jinom i Jiminom, jos jednom se nakratko okrenuo prema meni.

"Molim te, zelim da znas da sve ovo radimo za tvoju sigurnost...Oprosti sto sam sve ovo skrivao od tebe ovolike godine. Oprosti sto sam izigrao tvoje povjerenje Bella." tuznim ocima me je pogledao kada je primio moju ruku u svoju.

"Oprastas li mi?" saptao je iako sam mogla cuti u njegovom glasu koliko ga je krivnja i tuga kidala iznutra.

"Naravno" cvrsto sam ga zagrlila. Na Hoseoka jednostavno nikada nisam mogla biti ljuta.

Imao je preveliko srce i ogromno znacenje u mome zivotu. Bio mi je kao brat koji me je uvijek stitio i volio kao mlađu sestru. Bili smo nerazdvojni - bas poput brata i sestre. Mogla sam osjetiti onaj njegovi vedri osmijeh i tihe rijeci "hvala ti..."

"Ja sada idem, duznost zove. Ukoliko budes nesto trebala slobodno se obrati nasoj posluzi i sobaricama jer danas smo svi zauzeti na terenima. Mi cemo se vratiti prije mraka. Ces moci biti sama ovdje?" zabrinuto me upitao i dalje milujuci moju ruku u svojoj.

"Hobi, ne brini se za mene." osmijehnula sam se "hajde, idi sada ne zelis valjda da te decki dugo cekaju".

"Imas pravo" dao mi je kratki poljubac u kosu prije nego je ustao i polozio pladanj s vecerom u moje krilo.

"Idem ja sada, i kad se vratim zelim vidjeti prazan tanjur. Nije se ipak kuharica Hayoon bez veze trudila" podario mi je jos jedan svoj osmijeh prije nego je nestao na vratima sobe.

Razmisljala sam shvativsi koliko su se decki za mene brinuli, pogotovo Hoseok i Jimin koje poznajem od malih nogu. Ali, tu su takoder bili i Yoongi i Jungkook.
Zahvalna sam im sto me stite, da nema njih sada bi vec sigurno bila mrtva.