Ona će se uzdići...
Jer zov krvi nikada ne spava.
Arden Blakely se već punih šest mjeseci nalazi u umobolnici dijagnosticirana teškim mentalnim poremećajem ličnosti.
Eve, žena crne kose i crvenih očiju dolazila bi kad god ona to poželi i isto tako...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
U bijegu, put ih odvede do špilje duboko na šumskoj čistini.
Melodija sićušnih vila što su svojim zamasima krila proizvodili zvukove flaute i harfe bajno je žuborila u nutrini bogatog drveća. Komešanje zlaćanog lišća navješćivalo je dolazak proljetnih dana. Na malim stijenama malo poviše zrcalnog izvora u kojem se ogledavalo sunce zjapila je prazna špilja, skučena no povoljna za izbjeglice. Arden nikad ne vidje takve prizore; cvrčci i ostale neznane životinjice podižući sitne ručice svojim čudnovatim moćima tjerali su kapljice kiše na ples, odvlačeći ih od ljenog izležavanja na zelenim stabljikama.
„Jesi li sigurna da bi špilja bila dobro utočište? Što ako njome lutaju Dise i Svartalfheimski patuljci?”Ratničino pitanje u Arden izazove malu navalu ponosa. I ovom dragocjenom i nadasve rijetkom trenutku kada joj je Sigrun dopustila da bude predvodnik ovih vilenjaka.
„Koliko znam, patuljci nisu razmješteni na ovom području, a Dise su pak čuvarice neupitna morala, koje nikad ne bi odale vilenjake čista srca zarad neplemenitih ciljeva.”Prozbori pak nepoznat crvenokosi muškarac.
„Vjerujem da smo daleko odmakli te da nam vojnici nisu za petama. No ipak smo svi umorni od puta i svejedno bismo tražili sklonište za prenoćiti prije ili kasnije.”Razumni ton djevojke pak nije odavao ubrzane otkucaje njezina srca. Ipak, Sigrun ih je lako mogla osjetiti uz svoj poseban dar.
Penjući se ka kamenitom odredištu, drevna ratnica ne mogaše ne zamijetiti mučan pogled riđokosog muškarca zbog tereta neošišanih vlasi i neobrijane brade. Nervozno se češkajući, pogled mu je djelovao uznevjerenim, a ni najmanje nije pomagala prisutnost pridošlica iz nepoznatog.
Kada se nastane na hladnom tlu u utrobi od kamenita poluluka, Sigrun s iščekivanjem pratiše naprasitu odluku koja se formirala u trgovčevim očima.
On izvuče svoj zahrđali nož, ni manje ni više približivši se sramežljivoj djevojci što je ukočeno posmatrala njegovu, u očima vidljivu molbu.
„Bi li mi, molim te, mogla skratiti muke?”Zvučeći krajnje očajno, Arden se zavara pomislivši na ono najgore. Sa zlom slutnjom raširila je oči u neznanju.
„Nisam poznavatelj vaših običaja, no u našem svijetu smrtni je grijeh oduzeti život.”
Iznenadivši sveprisutne, ispod kapuljače zaori glasan, zarazan smijeh ispunjen umirujućom melodijom što podsjećahu na cvrkut ptica.
„No djevojko, ipak nisam toliko očajan.”A makar bio prepreden, ne bi dopustio umrijeti bez borbe.
Prilika ispred njega šokiranim pogledom zatraži pomoć od same ratnice koja, ustavši se, prozbori:
„Ja ću to učiniti.”
„Sigrun..”Uputi joj upozoravajuć pogled.
„Djevojko, ovaj blesavac ne misli na ubojstvo.”Sramota djevojku natjera da se povuče dublje u špilju, praveći se da proučava neobične šare, boje i crteže na oblim površinama. Ubrzo joj se pridruži i prilika s kapuljačom, još uvijek u sebi noseći tihi gnjev uzrokovan dolaskom plavokosog neznanca.
