Došli smo do parkinga, dok sam ja sva uplakana, razmazane maskare, ulazila u auto. Čim smo svi sjeli odmah su počela pitanja...
,, GDJE SI TI KOJI ĐAVO BILA POLA SATA!!!" Moja divna braća su naravno vikala na mene i nisu mi dali mira niti šanse da progovorim. Samo sam zamišljeno gledala kroz prozor auta ne obazirući se na njih. U jednom trenutku su odlučili da se utišaju kada su shvatili da ih ne slušam. A onda je majka kao i svaka druga počela sa pitanjima.
,, Mariya draga gdje si bila? Da li ti je neko nešto uradio? Zašto si se zadžala toliko? "
Razmišljala sam da li da im kažem istinu. Da li da im zaista kažem šta se desilo i da onda napravim još veći problem ili da jednostavno prećutim sve. Nakon nekoliko sekundi neprijatne tišine koja je vladala kolima, konačno sam uspijela da odgovorim.
,, Izgubila sam se. Bilo je previse ljudi i nisam mogla vidjeti kuda idem. Odlučila sam stati na ćošak one ulice gdje ste me i našli. To je sve. Zadovoljni vas dvojica?!".
Ipak sam odlučila da ih lažem, jer zaista nisam imala snage boriti se sa primjedbama moje braće. Niko ništa nije pričao ostatak puta. Vjerovatno su primjetili koliko sam uzrujana i nervozna pa nisu htijeli pogoršavati stvari, jer svi oni vrlo dobro znaju kakva sam kad se naljutim. Čim smo došli kući, otrčala sam u svoju sobu i nisam izlazila dobrih sat vremena dok nisam shvatila da se trebam počet spremati za onu večeru kod Malfoyevih. Iskreno više nisam imala ni želje, a ni volje za životom, ali već kad sam uzela haljinu, bio bi red da idem.
Nisam stavljala nešto pretjerano šminke na licu. Sve što je bilo na meni jeste haljina, črne štikle, maskara i sjaj za usne od ukusa višnje. Sa jedne strane sam bila iznenađena time za koliko kratko vrijeme sam uspijela da se spremim. Inače moja spremanja znaju da traju i do tri sata, a sada sam bila spremna za čak 40min, znači nešto nije u redu sa mnom. Sjedila sam neko vrijeme na krevetu razmišljajući o situaciji od malo prije. Da li ću ga ikada više vidjeti? Zašto sam mu baš ja od svih djevojaka privlačna? I zašto je on tako prokleto savršen? Misli mi je prekinuo Tom koji je naglo otvorio vrata sobe.
,, Hajde požuri, zakasnićemo! "
Podigla sam glavu prema njemu i užurbano izašla iz sobe i krenula niz stepenište za njim. Na dnu su me sačekali mama i Matheo koji su gledali u mene sa oduševljenjem.
,, O pa vaše veličanstvo, drago mi je".
,, Matheo prestani molim te, ponašaš se kao desetogodišnje derište."
,, Dobro dobro, ja samo kažem". Prevrnuo je očima i zajedno sa Tomom krenuo ka kolima.
,, Mariya srce predivna si! Haljina ti predivno pristaje, kao da je pravljena za tebe dušo! ". Mama me naravno kao i svaki put odmjeravala i divila se mojim haljinama koje su čini mi se svaki put bile sve ljepše i ljepše.
,, Hvala majko, neegooo možemo li krenuti sada molim te? Želim upoznati Malfoyeve već jednom."
,, Naravno, hajde šta čekamo".
Izašli smo iz kuće i ušli u kola gdje su nas već čekali Tom i Theo. Na njihovim licima se vidjelo da ne mogu dočekati da dođemo. Moram priznati da sam i ja bila isto toliko uzbuđena koliko i oni, i ako nisam ni znala te ljude.
Konačno smo stigli. Izašli smo iz kola, a ispred nas nalazila se prelijepa ogromna vila sa velikim dvoristem u svojoj okolini. Polako smo se uputili ka vili dok konačno nismo došli do vrata, gdje nas je dočekao kućni goblin koji nam je otvorio vrata i pustio nas unutra. Čim su se vrata otvorila pred sobom vidjela sam velike stepenice i ogromne prelijepe zidove sa slikama na njima. Svo četvoro ušli smo u vilu ozarenog lica. Divili smo smo se svakoj stvari koju smo vidjeli. Mogla sam čuti Thea i Toma kako pričaju nešto. Činilo mi se kao da se klade, jer sam kraičkom oka primjetila da se rukuju a potom kako skreću pogled prema sobi koja se nalazila sa njihove desne strane. Nisam obraćala preveliku pažnju na njih koliko sam piba posvećena slikama. Obožavala sam ih, a i kada bih imala slobodnog vremena voljela sam slikati. Slikala bih uglavnom ono što me čini srećnom, bile to ruže, priroda ili klasične gitare koje takođe mnogo volim i sviram.
Imala sam osjećaj da vječno mogu ići vilom i skenirati svaki detalj na slikama i-
,, A evo je i naša Mariya!" Čim sam začula mamin glas, na koji do sada nisam ni obraćala pažnju, brzo sam se trznula i okrenula prema njima. Predamnom, stajala je žena crne kose i plavih pramenova. Osmijeh joj se ocrtavao na licu kada me je ugledala.
,, Mariya draga, koliko si samo porasla!" Prišla mi je i zagrlila me. Zatim odmah pored nje stajao je čovijek duže plave kose. Imao je pogled kao da će u svakom trenutku da me ubije njime, ali kada mi se nasmijao laknulo mi je.
,, O pa Mariya. Posljednji put sam te vidjeo kada si izgovorila svoju prvu riječ. Dođa vamo!" Snažno me zagrlio kao da sam mu najrođenija kćer.
,, Mariya, ovo su Narcissa i Lucius Malfoy! Kada si bila mala igrala si se sa njihovim sinom."
,, Da kada smo već kod toga njih troje su ti u dnevnoj sobi. " Ukoliko je Narcissa to izgovorila čula sam kako se Matheo dere na mene da požurim kod njih. Nasmijala sam se još jednom Narcissi i Luciusu te sam krenula u susjednu sobu.
_______________
𝗟𝗷𝘂𝗱𝗶 𝗷𝗮 𝘀𝗲 𝘀𝘁𝘃𝗮𝗿𝗻𝗼 𝗶𝘇𝘃𝗶𝗻𝗷𝗮𝘃𝗮𝗺 𝘀̌𝘁𝗼 𝗻𝗶𝘀𝗮𝗺 𝗮𝗸𝘁𝗶𝘃𝗻𝗮, 𝗮𝗹𝗶 𝗷𝗲𝗱𝗻𝗼𝘀𝘁𝗮𝘃𝗻𝗼 𝗻𝗲𝗺𝗮𝗺 𝘃𝗿𝗲𝗺𝗲𝗻𝗮, 𝗽𝗮 𝘀𝗲 𝘇𝗮𝘁𝗼 𝘁𝗿𝘂𝗱𝗶𝗺 𝗱𝗮 𝗽𝗶𝘀̌𝗲𝗺 𝗼𝘃𝗲 𝗺𝗮𝗹𝗼 𝗱𝘂𝘇̌𝗲 𝗽𝗮𝗿𝘁𝗼𝘃𝗲 𝗼𝗱 900+ 𝗿𝗶𝗷𝗲𝗰̌𝗶.... 𝗶𝘀𝗸𝗿𝗲𝗻𝗼 𝘀𝗲 𝗻𝗮𝗱𝗮𝗺 𝗱𝗮 𝘂𝘇̌𝗶𝘃𝗮𝘁𝗲 𝗶 𝗶𝘇𝘃𝗶𝗻𝗶𝘁𝗲 𝗮𝗸𝗼 𝗶𝗺𝗮 𝗴𝗿𝗲𝘀̌𝗮𝗸𝗮❤️🐍✨
