Uvod
**Do you think about me when you're all alone?
The things we used to do we used to be
I could be the one to make you feel that way
I could be the one to set you free**
-Mogla sam biti tvoja....e vidiš mogla....ali mi srce jednostavno nije dalo...a zašto? To ne znam ni sama :S Mrzim se, mrzim!! Izgubila sam te u tren oka, a nisam htijela. Htijela sam biti sa tobom kada ti je bilo teško, kada si bio razočaran, kada si jednostavno trebao bijeg od cijelog svijeta, ali ne ono glupo fucking shit od srca mi nije dalo. Možda, možda jer sam još voljela Lucasa. Znam da ga mrziš jer me je povrijedio, znam da si mi govorio ako mi ikada još nešto kaže ili napravi, da češ mu napraviti ono što je zaslužio, no ja ti nikada nisam ništa govorila.Niti kako me je vrijeđao, niti kako me je tukao samo zato što nisam opet htijela biti sa njim. U tvom društvu sve je bilo drugačije, o kako sam samo voljela sjediti pored tebe na klupi u parku...kako sam voljela biti sa tobom na samo...kako sam samo voljela onaj tvoj blesavi smijeh i one šale koje si uvijek pričao Voljela bih sve to vratiti, no sad je prekasno. Pišem ti ovo pismo sa namjerom da znaš da sam te voljela, možda si ponekad pomislio da osjećam nešto prema tebi ali bi se brzo predomislio zar ne? Uvijek sam ti sve pričala no ovo je bila moja ''najstože'' čuvana tajna, nitko nije znao za nju. Eto, to je moje priznanje, znaj nije mi bilo lako ovo ti napisati, puno sam suza isplakala, no ovako je najbolje A sada, odlazim, ne daleko ali dovoljno daleko da se maknem od ovog surovog svijeta gdje nema nade za mene, možda ondje gdje idem postoji šansa za mene,možda...Volim te najbolji prijatelju, volim te Niall
P.S-želim ti sve najbolje u životu i da
ti se ostvare snovi, a znam da hoće
-Ime mi je Lisa, dolazim iz malog grada Mullingara u Irskoj. Gore u pismu sam navela da odlazim, a gdje tačno ne znam niti sama, prepustit ću sudbini da sama odlući. A moja sudbina već za 1h mora odlučiti gdje me šalje, jer su mi torbe već spakovane i čekam taxi da dođe da me odvede na aerodrom. Roditelji se slažu sa mojom odlukom da odem na neko putovanje, makar mi je samo 16 no ovdje je sve lakše.
------
Sjela sam u taxi i uputila se prema aerodromu. Izašla sam iz auta i ušla u ogromnu halu. Ljudi su trčali na sve strane Nekako sam se probila do one ploče sa popisom letova, stala sam i pokušala ubiti sve glasove oko mene da budem u miru. Čekala sam onaj glas ženske što govori koji letovi kada kreću.
*Let 489 za Francusku je upravo otišao, let koji kreće za 20min je let za _______...
˙˙˙Ako želite znati gdje me sudbina odvela i što će se dalje događati čitajte moju priču Nadam se da če vam se svidjeti.
