𝐎𝐠𝐨𝐫𝐜̌𝐞𝐧𝐚 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐚🌟 | završena ✔

2. 🌟

Artur je dovezao sledeće jutro Aziz do sirotišta Christmas day. "Biću ovdje do večeri, a nakon toga će Kupina doći po mene jer idemo do tržnog centra da preuzmemo haljine koje su za nas pripremljene povodom zabave." Saopštila je ovo svom dugogodišnjem vozaču Arturu. Mada ona ga tako nikad nije smatrala, čak šta više sprijateljila se s njim, jer je on još jedan član njene male porodice, koji joj pomaže prilikom snimanja  istorijskih dokumentaraca. Artur je bio vrlo odgovoran mladi čovjek, koji je prihvatao sve izazove i uslove kada bih se vozili po strmim terenima.

"Kako Vi kažete gospođice Sotthc." I dalje nije htio da je oslovljava sa ti, već isključivo sa Vi iz poštovanja. Aziz je izašla iz automobila, uzela vrećicu punu igrački a Artur se odvezao do vile.

Laganim korakom prilazila je do ulaznih vrata i sjećala se dana iz prošlosti koje je ovdje provela.  Aziz je bila na korak do vrata, koja su se u tom trenutku otvorila, a žena u ranim srednjim godinama razvukla je osmjeh preko lica.

"Aziz draga, stigla si. Uđi. Dječica svaki minut pitaju kada će teta Aziz da dođe?" Angelina, njena volonterka i dadilja koja ju je pazila od rođenja pa sve do pete godine, veselo je pozdravi.

"O, male dušice. Jedva čekam da im se pridružim. Malo kasnim, saobraćaj je kriv za sve. Ali zato idemo da pravimo tortu od višanja." Aziz je željela da ovaj dan provede sa njima, i da im donese igračke, napravi hranu i pomogne u finansijskom smislu.

Male mrvice od deset djece, uzrasta šest godina su je dočekale u kuhinji. Svi su na sebi imali male kuharske kape i ono najvažnije osmijeh. Pravljenje torte moglo je da počne. Naredna dva sata, cijela kuhinja je bila u bijelom. Bilo je tu gađanje brašnom, potom više se višanja grickalo nego što je u torti završilo. Ali ništa nije moglo da zamjeni veseli dječiji osmjeh koji je odzvanjao u sirotištu.

"Aziz, vidi ko nam je došao u posjetu. Kaže da si zaboravila još jednu vrećicu igrački." Angelina je ušla sama u kuhinju, i prekinula Aziz u gađanju sa brašnom.

"Angelina, ne mogu sada... zauzeta sam." Iako se dalje smješkala, Aziz nije stigla da otvori oči, jer je jedna djevojčica bacila veliku šaku brašna u njene oči, a ona je dlanom brisala suzne oči od smjeha.

"Sestrice, nemaš više pet godina da se tako igraš." Ljubazno je rekao Darren.

Darren, šta on radi ovdje? I dalje nije mogla da otvori oči.

"Moja sestrica voli da se igra." Predatorskim koracima došao je do nje. Dlanom je kliznuo duž njenog lica , i zapovjedničkim glasom rekao. "Otvori oči."

Aziz je pokušavala, ali bezuspješno. Suze su same navirale, i prstima je prelazila po očima. Darren je otvorio jedno oko i dahom dunuo u to. U zraku se osjećao miris mente i peprminta. Isto to je uradio i sa drugim okom. Svjesna situacije oko sebe, odmakla se brzo od Darrena koji se bezobrazno smješkao. Okrenula mu je leđa i sama obrisala višak brašna.

"Mora da sam u žurbi zaboravila. Izvini što si morao da dolaziš čak ovdje da mi ih doneseš." Pravdala se Aziz. Imala je toliko obaveza, jedva da je stigla bilo šta drugo da uradi. Osvrnula se malo na Darrenov izgled.

Nasledio je izgled porodice Sotthc, pametne zelene oči, koje bi svojim oštrim pogledom mogle da razbiju flašu. Kosa kojoj je bilo potrebno šišanje bila je tamnosmeđa i blago talasasta. Kada mu je pramen ponovo pao na lice, odlučio je da ne obraća pažnju na njega, kao što nije obraćao pažnju na Aziz, već opušteno pričao sa Angelinom. Nos mu je bio ravan, a usne čvrste i brzo se razvlačile u osmjeh kad je bio raspoložen. Ali su se podrugljivo osmjehivale kada bi predmet ismijavanja bila sama Aziz.

"Za šest mjeseci pripremam Novogodišnju zabavu, i jako bi voljela da cijela porodica Sotthc, a pogotovo gospođa Cheryl-Liz dođe. Dječica su odabrala bajku Krcka Oraščića za predsravu." Angelina je prekinula Azizine misli od Darrenu.