𝐎𝐠𝐨𝐫𝐜̌𝐞𝐧𝐚 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐚🌟 | završena ✔

8. 🌟

Aziz je bilo neobično čudno što je neko od Darrenovih prijatelja zove vani u izlazak. Svi oni su više bili naklonjeniji Ballei, nego njoj. Oba buketa bi mamile uzdah svakoj ženi koja bi ih dobila ali to nije slučaj sa Aziz. Nešto drugo je visilo u zraku, i ona će da otkrije šta se dešava. Trenutno nije imala vremena za njih, željela je svaki slobodan trenutak da provede sa Darrenom.

''Stavit ću ih u vodu da se ne osuše. Zaista su lijepi buketi cvijeća.'' Iz lične kulture, pohvalila je dobijeni poklon.

''Kada i gdje te zovu na piće? Odkuda im samo dozvola da to urade?'' Ovo drugo pitanje, Darren je tiše sam sebi postavio.

''Da, Aziz pročitaj nam šta piše na ceduljicama.'' Cheryl-Liz joj je pružila oba papira gdje je bio ispisan poziv.

''Da li si slobodna večeras za cugu i dobar provod u klubu Stars? Za ljepoticu Aziz. Din''

''Ne pristajem na ne. Buket cvijeća za najljepšu. Večeras piće u 20. časova, klub Stars. Mark.''

''Kako otrcano zvuči kada oni to napišu. Užas.'' Rekao je mrzovoljno Darren, pa se jedva primjetno osmjehnuo kada su ga njih dvije iznenađeno pogledale.

''Kćeri, ja mislim da bi ti trebala da prihvatiš njihov poziv. Uvijek si sebi uskraćivala zabavu i izlaske. Dok bi se ostali provodili sa tonom alkohola, ti si ostajala budna do noćnih sati da bih učila.''

''Da, ali..'' Aziz je htjela još nešto da doda, ali Cheryl-Liz je odmahnula rukom.

''Nema ali, Aziz. Moj Alfie i ja smo zamakli već u pozne godine. I mi želimo još da dobijemo unučadi. Ubrzo će mi Russell i Kupina da ih podare, ali želim makar troje i od tebe.''

''Mama.. šta to pričaš? Nije valjda da želiš da tvoja unučad imaju glupi genetski material jednog od mojih prijatelja. Ja to ne dozvoljavam.'' Darren se uspravio na krevetu, i prstima prošao kroz kosu.

''Mislim da si u pravu majko. Izaću večeras i zabaviti se ko nikada u životu. Imam i ja pravo za to, zar ne?''

Tek kada su njih dvije izašle iz njegove sobe, Darren je uzeo telefon i nazvao prvo Dina. Kako se on nije javio na telefon ukucao je Markov broj ali ni on se nije javio. Vrlo dobro je poznavao svoje prijatelje u dušu, a tek danas se zaista uvjerio. Ako se njega pita, on neće dozvoliti da Aziz ide sa njima u klub. Mrzio je ovaj trenutak, trenutak gdje je bio bespomoćan, gdje nije mogao sam da ustane iz kreveta. Nije ništa mogao sam. Ostalo mu je još malo vremena da uništi večerašnji izlazak a ideja nije bilo ni na vidiku.

U svojoj sobi, Aziz je nanosila zadnji sloj crvenog ruža na usne. Pogledala se u ogledalo i bila je zadovoljna sa onim što je u njemu ugledala. Crnu kosu zavezala je u visoki rep, gdje je ostatke kose uvila pomoću pegle za kosu. Na ušima su se nalazile sitne bijele minđuše. Šminka je bila umjereno nanesena na lice, i prstima je još jednom prešla po svojoj kratkoj ljetnoj haljinici boje mora. Taman dok je uzimala torbu iz ormara neko je glasno zalupio vratima u njenoj sobi. Bila je svjesna otvorenog prozora, i taman kada je krenula da ga zatvori, ukopala se na mjestu.

''Darrene, šta ti radiš u mojoj sobi?'' Malo dalje od nje, on je sjedio u svojim kolicima i u rukama držao njihovu večeru. Bilo je dovoljno hrane, koja bi mogla da zadovolji sve drvosječe ovoga svijeta.

''Kao što vidiš, donio sam ti večeru. Trebala bi mi pokazati mnogo više zahvalnosti, sestrice.''

''Nemam vremena, bato sada da jedem. Ako sada ne krenem, zakasnit ću na svoj sastanak a ja ne volim nigdje da kasnim.''

Pogledala je na sat, i sad stvarno nije imala vremena. Ali kada je pokušala da izađe, vrata se nisu mogla otvoriti. ''Šta se sada događa?'' Tiho je mrmljala u sebi.