Part 24

304 14 0
                                    

Miley je nestala za nas,nema je više.Njezino tijelo je nestalo,zakopali smo ga negdje gdje ga nitko ne može naći.A što se tiće toga gdje je ona,govoriti će se da je otišla na put,jer sam prekinuo sa njom.Emily će saznati,jer sad smo u hodnicima bolnice.Dave i ja smo se prepirali da joj kažemo za to ili ne,ali na kraju smo odlučili da joj kažemo.Došli smo do njene sobe,dok nas je vidjela se je nasmijala ,pa sam se ja isto nasmijao.


Emily's P.O.V
Dave je otišao ubiti Miley,nisam znala šta da uradim,da otiđem tamo ili da se smijem od sreće da mi neće smetat u životu.Moje dijete je sada možda mrtvo,ali nismo još sigurni.Gdje je taj Justin?Nema ga od jučer,ustvari od danas jer je 100% ujutro otišao u školu,čula sam kada je otišao,ali nisam se htjela probuditi,ne želim biti tako jako dosadna njemu.Netko je pokucao na vrata,ja mislim da su Justin i Dave.I šta sam rekla.Jesu.Nasmijala sam se,Justin se je isto,Dave je došao i odmah si je sjeo na fotelju pokraj moga kreveta,Justin si je sjeo na stolac odmah pokraj.


Ja:Dave kamo si otišao?*pitala sam ga i podigla obrvu*


Dave:Morao sam nešto obaviti,neka ti Justin kaže*okrenuo je glavu prema Justinu,koji je gledao u pod*


Justin:Ubio je Miley*naslonio se je na stolac.Znala sam.*


Ja:Ma znala sam,vi ne možete ostaviti nikoga bez osvete*ja sam se isto naslonila na svoj jastuk*

Dave:Morao sam vidjeti kako će se ona osječati*nasmijao se je*


Ja:Mah,nema veze više*mahnula sam rukom*


Justin:Nemoj nikome reči,okej?*pogledao me je ozbiljno*


Ja:Naravno da neću,ja nikada ne govorim sve to što radite*namignula sam Justinu,on se je polagano nasmijao*


Dave:Kada ideš doma?


Ja:Sutra,napokon.Već mi je dosta ovih mirisa i bijelih zidova*nasmijala sam se,isto kao što su se i oni na ove riječi*


Justin:Treba doći po tebe ili?*podigao je obrvu*


Ja:Ne treba,mama i tata budu došli po mene.Nazvala sam mamu,nije me dugo vidjela,mislim nije dolazil zbog posla u NY-u*oni su me samo pozorno slušali*


Justin:Kada ideš na pregled za bebu?*namsijao se je pomalo*

Ja:Idemo sada,odmah,jer trebamo biti tamo.Nadam se da je beba dobro*podigla sam se sa kreveta,mislim Justin mi je pomogao,obukla sam si nešto nabrzinu. Otišli smo do druge sobe za preglede,sjela sam si na krevet za preglede.


Doktor:U čemu je problem?*tipkao je nešto po kompjutoru za svojim stolom,Dave je sjedio na stolcu,a Justin je stojao pored mene*


Ja:Imala sam nesreću,opala sam niz stepenice u školi*zagrizla sam si usnicu od nervoze*


Doktor:Dobro,nadam se da je sjete živo,jer u ovakvim slučajevima malo djece preživi*bio je pomalo tužan zbog toga,mah takvu su doktori*


Stavio mi je gel na trbuh,naježila sam se od hladnoće koja mi je bila na trbuhu.Stavio je ono da se može sve vidjeti,vidjelo se je da se moje dijete micalo,nasmijala sam se.Živo je.Justin je isto znao da je živo,isto se je nasmijao.Samo nam treba da doktor potvrdi i naravno da je.Naše dijete je dobro,hvala Bogu.Rekao je doktor da se nesmijem puno naprezati,jer neće biti to dobro za dijete.Poslje toga sam došla u svoju sobu sa Justinom i Dave-om.

Dave:Okej.Idemo mi sad noć je već*podigao se je sa fotelje,isto kao i Justin sa stolca na kojoj je sjedio,Dave me je zagrlio,isto kao što sam i ja njega*

Justin:Vidimo se sutra dok dođeš.Javiš mi pa ćemo razgovarati


Poljubio me je u čelo,ja sam se malo nasmijala.On je došao do vrata i pogledao,pa otišao van i zatvorio vrata.Ja sam si legla na krevet i pokrila se.Razmišljala sam,šta bi bilo sad da smo ja i Justin skupa.Sve bi bilo savršeno,mislim meni i njemu,za druge me nije zanima.Carly isto nije sa Jackom,to me jako povrjeđuje,jer je ona jako tužna zbog toga,isto kao i ja jer ja i Justin nismo skupa.Justin bi se sada o meni brinuo,sada bi ležao pored mene i pričali bi,ali ne,mora to biti preubrnuto.Mrzim priče koje zavše tužno,isto kao što je moja,za sada je tužna,ali se može preokrenuti u sretnu.Neznam kada,ali bude se,jer ja tako želim.Ndam se da Justin isto misli o meni,ja sam jako zabrinuta o tome,jer neznam ako mari za mene još.Napokon sam zaspala,nakon toliko razmišljanja.

JUTRO


Probudilo su me vrata koja su se otvarala.Mama se je smijala,isto kao što sam se i ja.Napokon idem doma,napokon ću vijdeti opet svoju kuću.Prošla je cijela vječnost,za mene,izgleda.Nikada nisam bila udaljena jako od kuće,jedino dok idem na more,ali tamo su svi uz mene,ali sada su samo bili Dave,Justin i mama jedamput.Stavila sam si sve stvari u ruksak kojega sam imala tu.Pospremila sma si sve unutra i otišla sam van iz te sobe.Napokon idem na svjež zrak,napokon idem kući.Dođli smo do auta,ušla sam i osjetila drugačiji miris,napokon.Mam je vozila prema doma,nadam se da mi je sesra doma.Nedostaju mi naravno i moji dva slatkiši.Došli smo nakon 20 minuta vožnje,doma.Ušla sam unutra,odmah su Zack i Cody dobježali do mene sa svojim savršenim smjehom.To mi je nedostajalo.Ljubav prema obitelji.


Ja:Kako vas dugo nisam vidjela*nasmijala sam se i zagrlila ih oba dva*


Zack:Mi najvisje?*pokazali su svoje savršene bijele zubiće,pre slatki su*


Ja:Naravno da bi najviše*poljubila sam oba dva u čelo i otišla u kuhinju,tamo je bila Mary*


Mary:Iii je sve dobro proslo?


Sjela si je na stolac pored moga,ja sam joj rekla da je sve dobro,ona me je zagrlila na te rijači,ja sam joj uzvratila.Najela sam se sa mamom i tatom,malo smo razgovarali,pa sam otišla napokon u svoju sobu.Ušla sam unutra,osjetila sam taj miris,napokon,legla sam si na krevet i gledala u svoj ljepi bjeli zid gore.Sama sebi sam se nasmijala.Malo sam si prespavala.


Probudila sam se,bilo je 16:00h,odlučila sam ići malo bježati,to nisam dugo radila.Obukla sam si nešto za bježanje.nOtišla sam reči mami da idem bježati.


Ja:Mamaa,idem ja sada bježati,neću dugo!*vikala sam jer sam bila pri vratima*


Mama:Ti neće to škoditi za dijete!?


Ja:Neće bez brige,idem ja.Bok


Izašla sam van i počela bježati nekamo gdje nisam još bila.Bježala sam u neodređenom pravcu,nisam znala kamo ali sam samo bježala.Zaboravila sam se Justinu javiti,ali nema veze.Budem poslije to napravila.Stigne on doći.Čula sma kako nešto žubori,bježala sam prema tome glasu,bila je nekakva velika rijeka.Bilo je puno kamena,nije jako gliboko,može se i kupati,ali sada je zima.Nema snijega,ali je zima.Od sada prema ovdje stalno bježim.Stala sam si na kamenje,a okolo mene je bila plitka voda,raširila sam ruke i počela sam vrištati,vikati.Htijela sam svega svojega straha,tugu izbaciti iz sebe,da mi bude bolje.Bilo mi je puno bolje.Nitko nezna za ovo mijesto samo ja znam,napokon mogu ovdje razmišljati bez ometanja.

__________________________________________________________________________________________________________________________________________
Oprostite zbog dugog čekanja nastavkla. Zaboravila sam lozinku od ovoga računa i nisam uspjela objavljivati nastavke više. Danas sam uspjela nekako saznati lozinku i sve je uredu sad. Nadam se da niste zaboravili ovu priču. <3

Hold TightWhere stories live. Discover now