Otvori oči gledajući u luster pun kristalića. Promotri sobu još jednom, diveći joj se. Jedan kofer je stajao otvoren dok su ostala 4 stajala pored njega. Lampe u retro stilu su davale poseban značaj cijeloj sobi.
«Posluga» Začuje se glas pa Aylena hitro poskoči i otvori vrata. Zanosna brineta gurne kolica i uđe u sobu. Također, pruži Ayleni osmijeh.
«Dobro jutro.»
«Jutro. Doručak je tu. Želite još nešto?»
«Ne, hvala ti ..Kate.» Pročita njeno ime s ceduljice i isprati je van a onda okrene ključem radi sigurnosti. Iako je odsjela u jednom od poznatijih hotela nije imala onu sigurnost kao kod kuće. Nasmije se u sebi kad shvati da je trenutno beskućnik.
Novine, prepune zaokruženih oglasa za stanove su stajale na krevetu. Cijelo popodne jučer je potrošila tražeći si novi dom, što nimalo nije bio lagan posao. Tražila je nešto slično kao prijašnji stan, a ni na odmet nije bilo da ima cimera. Čak je željela živjeti s nekim, imati društvo pa i podijeliti račune i ostale troškove. Ali naravno, postojao je problem. Od pronađenih 17 oglasa, čak 4 su bila s cimerom, a samo 2 u ovom okrugu.
Povuče tanjur s doručkom i počne jesti dok je drugom rukom zapisivale adrese stanova koje će danas posjetiti. Odmah je uzela u obzir ove s cimerima a potom one malo udaljenije.
Danas je čeka posebno težak dan.
..
Nakon 2 sata
«I želim da probijete ovaj zid , kad spojite prostore ,dok će sa strane ostati police. Iste takve police ćete napraviti i na južnom zidu.» Pomakne orhideju te rukom pokaže na dio zida.
«To nije nikakav problem.» Čovjek se počeše po bradi te zacrta plan prostora u bilježnicu. « A što sa istočnom stranom? Poprilično je uvučena.»
«Ona će ostati tako, samo što ćete dodati i uzdužne police sa strana a u sredini paralelne.» Izmjeri metražu te je odmah zapiše.
«Uredu, to je sve?»
«Da, to bi bilo to.» Pogledom isprati radnika a onda zabilježi još par natuknica. Sad kad je posao krenuo vrijeme je da konačno preuredi svoju prvu cvjećarnu.
«Lena? Što se ovdje događa?» Zbunjeni plavušan prebaci Armani jaknu ( od koje se ne odvaja) preko stolice te joj pruži kavu.
«Proširuje i preuređujem. Oh, Rene, napokon sam kupila susjedni prostor.» Nasmije mu se a on joj uzvrati zagrljajem. Njena sreća je i njegova.
«Otkad to govoriš, bilo je i vrijeme.» Otpije gutljaj kave a onda se zagrcne kad shvati da je Aylena u treger hlačama i top majici.
«Što?» Upita ga a on se ustane sa stolice i okruži je.
«Ne nosiš haljinu. Ti si u hlačama i to tregerima!»
«Pa?»
«Lena, ti nisi dobro. Otkad te znam samo nosiš haljine. Od srednje škole nisi nosila hlače!» Ona se nasmije muškarcu ispred sebe. Vremena mijenjaju čovjeka.
«Rene, svašta se promijenilo.» Omota šal oko vrata i povuče jaknu. Jesen se pomalo osjećala u zraku.
«Vidim.» Prekrije usne rukom «O. Moj. Bože. Ti nosiš starke! Conversice!»
«Rene dosta.» Nasmije se njegovom šokiranom pogledu. «Idem u potražnju stana, vratit ću se večeras. U slučaju da dođe neka pošiljka preuzmi je.» Utisne mu poljubac u obraz i napusti objekt.
Zaustavi jedan od mnogobrojnih taxija te se uputi prema prvoj adresi. Vozač je pažljivo vozio cestama ponekad pogledajući Aylenu. Može se reći da je upijala svaki detalj grada, koji joj je nenormalno nedostajao zadnjih mjeseci. Šokira se kako je vrijeme brzo prošlo kad se taxi zaustavi. Pruži mu novac i napusti automobil.
Prvo što svatko u NY ugleda je ogromna zgrada i njen dizajn. Aylena se uputi na treći kat i pokuca.
«Tko je?» Ženski glas progovori ne otvarajući vrata.
«Došla sam u vezi oglasa.» Popravi rep vraćajući par pramenova a onda zastane kad se vrata otvore.
Djevojka od svojih 25-6 godina je pusti u stan popravljajući naočale. Stroga pundža odavala je ozbiljnost ,kao i njena odjeća. Ayleni se odmah svidi stan na samom ulazu, ali kad su ušli u glavnu sobu i kuhinju odmah se predomisli. Stan je bio krcat mačkama, moguće da ih je bilo i do 15. Aylena promrmlja ispriku i kaže joj da će javit ako se predomisli.
S drugim stanom je bilo čak i gore. Dvojica hipi cimera su se neprestano smijali, očito pod dojmom popušene trave. A ni stan nije što bolje izgledao i mirisao. Pobjegla je glavom bez obzira putujući prema trećem stanu, za kojeg se molila da bude bolji.
Prekriži ruke te duboko udahne stajajući pred bijelim vratima, vratima trećeg stana. Podigne ruku da pokuca a onda zastane još na tren. Tek kad skupi hrabrosti pokuca dva puta te se za korak udalji od vrata.
«Stižem!» Začuje odnekud poznati glas a onda i snažne korake. Kad se vrata otvore ostane zatečena i iznenađena u isti tren.
«Ti?» Oboje odgovore u isti tren.
Nakon 50 votes nastavak. Ly
