Ne pripadaš.
Ne zato što te oni ne prihvataju,
nego zato što si pao sa neba.
Kakav čudak
i srećko.
Usamljeni radoznalac,
samac u zajedništvu.
Fascinantno nepravilno lijep,
natprosjecno nesaslušan.
Reflektor u oku sjaji ti nesigurnom iskrenošću,
nerazumljeni samče
građe stalka za infuziju,
očiju tople zime
i hladnog ljeta.
Poželjeh te dotaći,
ako ne jagodicama,
onda mislima
i tada upoznah snagu nježnosti
u bunilu mržnje.
Mogla sam ti pokazati
bliskost,
a otiđoh sa tvojom slikom urezanom
i ko zna hocu li te ikada više
ponovo sresti
možda na planini izgubljenih
ili nekoj drugoj stranputici
gdje cu te pridržati
dok se tvoji snovi budu rasipali u duboku jamu gubilišta.
