Samo njegova

Part1

Nikada nisam voljela rana jutra i ustrajanje rano,ali ovoga puta mi nije bilo teško,jer sam znala da idemo na moje najdraže mjesto. Idemo na farmu moga djeda. To mjesto je za mene bilo najljepše na svijetu,tu sam proživjela najljepše dane moga djetinjstva. I ako smo živjeli u gradu nikada nisam voljela buku i gužvu koju grad donosi sa sobom,za razliku od moje starije braće i sestara. Da ja sam najmlađe dijete od četvero djece. Neki bi rekli da je to prednost,ali vjerujte da u mome slučAju nije. Uvjek sam se osjećalA odbačeno,kao da me krive za nešto što ja nisam uradila ili barem ne svjesno,čak i mAma je uvijek govorila da ja nisam trebala biti tu,da sam ispala naopako. Samo me je otac volio,naravno i bakA i djed. Moj najstariji brat je imao 22 godine,zatim sestra miljenica sviju 19 i njen brat blizanaca,onda dolAzim ja 17trogodišnji višak kako su me zvAli. KAda pogledam naše slike do nekle i razumijem, za razliku od moje braće i sestre koji su imali savršeni porculanski ten,plave oči i plavu kosu bilo su slika i prilika moje mame,dok sam ja imala tamnih i ten,kestenastu dugu kosu i zelene oči,ja sam sličila na oca. Uvjek su me ismijavali da sam usvojena,ali nikada nisam dopustila da me pobjede,iako sam bila niska imAla sam savršenu sportsku gradu i znala sam da sam jača od njih i bolja u svakom sportu. Tata me je jos od malena vodio sa sobom na planinarenje sportske aktivnosti,čak sam trenirala kik boks,bila sam najbolja u školi. Možda im je sve to smetalo. Iz razmišljanja me trgnulo lupanje na vrata.
"Nakazo ideš li,svi smo spremni,samo tebe čekamo?"
"Odjebi Erik,dolAzim.."
Vrijeme je da idem tamo gdje pripadam jedva čekam. Uzela sam putnu torbu istrčali na ulicu tamo su već svi bili u autu,ubacio sam torbu u gepek i sjela na svoje mjesto,kad sam ugledala očevo nasmijano licem znala sam da je sve uredu. Krenuli smo. Ni slutila nisam da će mi se život promijeniti KAda stignem tamo.