10. Chapter

110 11 1
                                    

,,O, pa naša Ashley se je napokon zaljubila. Kako lijepo. Vi se volite. To treba proslaviti. Uostalom kada možeš ići odavde?" nestrpljiva, uzbuđena i Iznenađena Monette je skakala i očekivala odgovore. Meni je sada, nekako Harry bio važniji. Promijenila sam mišljenje o muškarcima, ali... Ali nešto me privlači prema njemu. Možda je neki robot od metala, a metal dobro provodi magnetsko svojstvo. To smo učili iz kemije. Idem u srednju medicinsku školu za fizioterapeuta. To je onaj što daje drugim ljudima terapije i sto ih masira. Naravno sad već nisam išla u školu tri tjedna, a uskoro završava prvo polugodište trećeg razreda. Moram saznati što su u međuvremenu učili. Namjeravam i diplomirati, pa mogu imati i svoj salon za masažu. Mama mi je uvijek pričala, kako je to dobar posao i nekad sam znala(još prije) masirati druge ljude. Bili su impresionirani. Onda sam odlučila da smo ja i taj posao suđeni. Ti i Harry ste suđeni, kozo. Ne razumijem zašto je stavio tu sliku. Sad ću biti zatrpana novinarima i paparazijem. To mi ne smeta puno, ali neću imati mira. Nemam nikoga više. Vidjela sam mamu i tatu vlastitim očima u raju. Voljela bih da sam ostala sa njima. Ali hej! Život me čeka.

,,Monette, što ste z međuvremenu radili u školi?"

,,Uff! Puno me pitaš. Svašta!! Učiteljica je izludila, kada te nije bilo toliko na kemiji i još uvijek je luda. Naravno i ja bi bila na njenom mjestu. Nema te u školi tri tjedna, sad si u bolnici još par dana, a onda JOŠ tjedan dana ne smiješ u školu! Blago tebi."

,,Hej, Monette, ja ću to morati nadoknaditi odjednom, a imali ste čak sedam ispita, s time da sam isto tako bila propustila prvi ispit znanja iz kemije."

,,Tu si u pravu. Do sad si prolazila sa 4.6, uvijek na granici petice. Koliko ćeš sad imati?"

,,K vragu! Ne znam, Monette. Sve je tako komplicirano i naporno. Ugh!"

,,Ah, znam, Ashley, znam... Što se tu može. Tako je sudbina odlučila."

,,Monette... Ja ne vjerujem u sudbinu."

,,U redu onda. Tako je Bog odredio."

,,Ah, oprosti Monette."

,,Za što?"

,,Pa zato što sam tako sebična i glupa... Bezobrazna sam!"

,,O čemu ti pričaš Ash?"

,,Znaš ti dobro o čemu ja pričam."

,,Ne, ne znam."

,,U redu Monette. Umorna sam. Idem spavati."

,,Okej Ash, laku noć onda."

Okrenula sam se na drugu stranu. Potiho sam plakala. Muka mi je. Nemam nikoga! Mama i tata su već otišli. Zašto tako rano? Što sam ja skrivila Bogu? Zatvorila sam oči i polako se prepustila snu.
,,Mama?" dozivala sam ju. Hodam po velikoj livadi prepunoj mog omiljenog cvijeća. Zumbuli. Tako mirišu.
,,Ashley... Pođi sa mnom." sada je ona mene dozivala.
,,Mama? To si ti?" osjetila sam nešto toplo na obrazu. Suza.
,,Dođi Ashley, imam ti toliko toga za pokazati."
,,Mama? Gdje si? Uzmi me sa sobom."
,,Ashley..."
,,Mama? Mama?"
Smračilo mi se pred očima i samo je bila jedna svjetlost. Avion koji je pao. No to nije bio bilo kakav avion. Onaj avion gdje smo bili tata, mama i ja. Sva sjećanja su me preplavila. Znam da sanjam. Ali ne! Zašto to sanjam sad nakon dvije godine? Osjetim tup udarac u glavu i padam na tlo.

Budim se iz sna. Puna sam znoja. Prestrašena sam. Što je ovo značilo? Pritisnem gumb za medicinske sestre i jedna se u minuti nađe u sobi.

,,Izvolite, gospođice Ashley."

,,Jednu tabletu za smirenje, molim."

,,Stiže odmah. Samo da vam izmjerim tlak."

Uzela je tlakomjer i stavila mi onu gumu na ruku. Bila sam i više nego uznemirena. Kada mi je doktorica izmjerila tlak, žalosno me je pogledala i prozborila.

,,Imate jako visok tlak."

,,Kako visok?"

,,Smrtno visok."

Što?

(i evo gaaa... Molim vas vote i komentar. Sljedeći nastavak za najviše 3 dana...
ly❤)

Nothing is impossible>>h.s.Where stories live. Discover now