U školi je sve bilo užurbano. Kraj prvog polugodišta označavao je i val testova koji nam se bližio. Pokušavajući zadržati odlične ocjene trudila sam se naučiti sve. Knjigu geografije,informatike i prirode nisam niti otvorila misleći pošto ne pišemo test da još netrebam učiti. Lukrecija nije bila baš najbolja učenica stoga nije pretežito učila ni ono iz čega smo pisali velike testove. Ukratko nije učila ništa. Julija se pak s druge strane,također trudila zadržati odličan uspjeh stoga je malo po malo učila svaki predmet.Cijeli taj zadnji tjedan sam bila super raspoložena,pošto sam sve testove odlično napisala,ali sve što je lijepo kratko traje,pa tako i moje dobro raspoloženje..naravno potrajalo je do petka.
Već sam se bila navikla na Sotonu i njezin strogi odnos prema nama. Matija,Boris,Lukrecija i ja smo već ispitali granice njezinog strpljenja koje nije baš poveće,pa je cijeli razred prošli tjedan pisao test. Ocjene su,kao i što smo očekivali,bile grozne,ali Sotona nam se,začudo,smilovala te rekla: ,,Pošto vidim da su ocjene takve kakve su,ovaj put ću vam oprostiti i neću ih zapisati u imenik. Meni nije u interesu da vi imate loše ocjene,ali u buduće nemojte ispitivati moje strpljenje jel vam ne mislim uvijek ovako popuštati.". ,,'Haj super" pomislila sam ,,Čak i ona ponekad zna smilovati se. Tko bi rekao.."
Zvonilo je za odmor. Julija,Lukrecija,Ula i ja otišle smo do wc-a. Julija i Ula su se dogovarale u koliko sati ćemo se naći kod McDonaldsa poslije škole,dok smo Lukrecija i ja pile vodu te ju pljuvale po ogledalu i wc-u. Julija i Ula nisu obraćale pozornost na naše čudno i neprikladno ponašanje koje bi se čak nazvalo i životinjskim. Njima je to već bilo normalno,pa čak i smiješno. Oglasilo se zvono te smo krenule u učionicu. Cijeli sat okretala sam se Lukreciji,izvodila razne gluposti,umirala od smijeha i ne radila ama baš ništa. Bili su to jedni od onih dana,kojih jednostavno izgubim kontrolu sama nad sobom. Sve mi je bilo smiješno pa čak i Matija sa svojim glupim izrekama koje su me inače znale toliko iziritirati da sam ga ponekad znala "izmlatiti". Vidjevši to Valerija me pozvala k sebi,otvorila broj 12 u imeniku,te me ozbiljnim izrazom lica upitala: ,,Što je to multimedija?" Uz smijeh sam odogovorila: ,,Nemam pojma." Strogo me pogledala pa nastavila dalje s ispitivanjem,a svaki moj odogovor uz glasno smijanje bi glasio: "neznam" ili "nemam pojma". Shvativši da nemam pojma ni o čemu što se ticalo tog gradiva informatike,poslala me nazad na mjesto i u imenik upisala veliku,debelu jedinicu.
No to me nije previše diralo.Mislila sam: ,,Mah,ispravit ću ja to,sad imam cijele praznike da naučim." te sam nastavila s glupiranjem do kraja sata.
