Na udaru ljubavi

Napokon maturanti

Nakon relativno iscrpljujućeg ljeta tu u Atlanti, glavnom gradu savezne države Georgie, povratak u školske klupe označio je početak mirne jeseni. Ovo je posljednji "prvi dan škole nakon ljetnih praznika" za mene i to me je dodatno bacilo u depresiju ovog prvog dana nastave.
Biti maturant je najveća obveza koju bi trebao imati jedan četvrtaš u Sout Atlanta High School i to sam imala čvrsto na pameti. Roditeljima sam već dala do znanja kako ovu školsku godinu želim provesti usredotočena samo na učenje i isključivo na učenje kako bih mogla upisati 6 godina dugu medicinu. Kada nebi upala na Emory sveučilište to bi vjerovatno bio kraj moga života i označilo bi rušenje mojih snova do temelja. Takve misli pokušavam potisnuti duboko u neki dio mozga za koji niti ne znam da postoji, iako, Anna mi je barem 5 puta dnevno tijekom cijelog ljeta ponavljala kako nema šanse da ne upadnem jer sam među 10 najboljih učenika u našoj školi (moram priznati kako me to definitivno svakim danom sve više i više hrabrilo).
>>I, jesi li spremna za posljednju školsku godinu u tvojem životu?<< dojuri Anna do mene nakon što me je ugledala kako parkiram svoj svježe oprani crni BMW na školsko parkiralište.
>>Nadam se da jesam, ali priznaj, neće se biti lako oprostiti od srednje škole.<< odgovorim, a zatim još jednom provjerim jesam li zaključala vrata svog novog ljubimca.
>>Ne znam za tebe, ali ja jedva čekam otići.<< brzo odgovori te doda >>svi smo se iznenadili kada smo te prošli tjedan ugledali u ovom neznamkakodaganazovemprekrasnomautu.<<
>>Da. Tata je za ovaj rođendan malo pretjerao. Izgleda da su od mog rođenja stavljali svaki mjesec dio plaće kako bi mi omogućili ovo<< glavom kimnem prema autu koji se na laganom jutarnjem suncu blistao i privlačio brojne poglede.
Zvono je označilo početak sata te razdvojilo Annu od mene koja je žurno otrčala do učionice kemije. Po mom novom rasporedu prvi sat je povijest. Nevoljko spremim papirić sa rasporedom sati u najmanji džep svog ruksaka, te laganim koracima krenem prema učionici broj 7. Više nikoga nije bilo po hodnicima, a mene iskreno nije bilo briga hoću li zakasniti. Ako nekoga mrzim slušati onda je to prof.Cavanaugh, predaje povijest preko 45 godina i blago rečeno svaki dan se može očekivati njegova smrt. On je jedan od onih ljudi koji žive u vremenu Stare Grčke pokušavajući biti slični Ahileju ili ponekad Odiseju. Iskreno, nekad mi ga je i žao.
Lagano pokucam na vrata te uđem u učionicu nasmješivši se poznatim licima, a zatim veselo pozdravim prof.Cavanaugha.
>>Kasnite po običaju gospođice Brooks. Sigurno ste se lijepo proveli tijekom ljeta.<< podrugljivo mi dobaci.
Praveći se da ga ne čujem sjednem na jedino prazno mjesto koje je ostalo. Red uz prozor, treća klupa. Bolje nije moglo ispasti.
_ _ _ _ _ _ _ _
>>Mama došla sam!!<< povičem s ulaznih vrata našeg stana.
>>U kuhinji sam!<< odvrati svojim toplim majčinskim glasom.
Odložim ruksak na pod kraj vrata te mrtva umorna odem u kuhinju kojom se širio miris tek pečene pite od jabuka.
>>Mmm ovo stvarno miriše.<< pohvalim mamu te ju poljubim u obraz.
>>Pokušavam tatu iznenaditi kad se vrati s posla. Već mi par dana govori kako mu se jede pita.<<odvrati sjedajući na barsku stolicu za kuhinjskim šankom nasuprot mene.
>>I?Kakav je osjećaj biti konačno maturant?<< upita puna uzbuđenja očekujući malo duži odgovor.
>>Dobar. Bar mislim.<< nevoljko odgovorim.
>>Možda nije pravo vrijeme da te pitam, no već dugo mi nisi pričala o Marcu.<<
Mama nekad baš zna uhvatit me nespremnu. Što bih joj trebala reći sada? Da je Mark spavao s pola Atlante dok je mene vukao po kinima i parkovima?
>>Jooj mama. Mi jednostavno nismo jedno za drugo. Nikada ničeg između nas nije moglo ni biti.<< odgovorim s malo blažom verzijom istine.
Mark je sin obiteljskih prijatelja. Mama je oduvijek željela da nas dvoju budemo nešto više od samih prijatelja. Pokušali smo, ali on jednostavno ne može biti s jednom curom više od mjesec dana.
>>A i u ostalom već sam ti rekla kako ne vjerujem u ljubav. To je nešto što se događa samo u filmovima.<< blago dodam pokušavajući ne povrijediti mamu.
>>Obje znamo da to nije istina i da ne misliš tako. Jednog dana kada upoznaš svog princa na bijelom konju ljubav će ti biti zamjena za hranu.<< s malim smješkom na licu ostavi me bez teksta.
Ruga li se to ona meni?