Dva tjedna za odrastanje

02 Subota

Maja je posudila odjeću njihove susjede Paule kako bi me sredila za večerašnji izlazak―idemo u Neptuniju.

Pošto imam šire bokove i natprosječno poprsje, Majina odjeća mi je preuska.

Uglavnom, Maja se vratila s Paulom za petama. Našminkale su me i napravile mi frizuru u roku pola sata―što me iznenadilo jer meni treba najmanje sat vremena kako bih samo raspetljala divlje crne kovrče.

Maskara mi je dovela do izražaja zeleno-sive oči i gotovo sam poljubila vlastiti odraz u ogledalu.

Paula se samo zadovoljno nasmiješila i nestala u stan do nas.

Sada, tri sata kasnije, Maja i Nikola plešu na podiju s ostalim znojnim i priljubljenim tijelima, a Andrej je za šankom i tu i tamo priča s Tatjanom kada ona nije prezauzeta primanjem narudžbi.

Iako sjedim pored Andreja, želim jednostavno otići od njega jer je prebolno biti mu tako blizu, a tako daleko. Kada bih barem mogla naći nekoga tko bi me gledao kao on Tatjanu, ništa mi više u životu ne bi bilo potrebno.

Ali to je nemoguće jer sam očito izrod u današnjem društvu.

Kladim se da mi većina muških osoba večeras ovdje gleda tijelo samo s jednom misli. A isto tako se mogu kladiti da bi mi tijekom seksa nabili kartonsku vrećicu na glavu samo da mi ne moraju gledati lice.

Dok sestrične ne gledaju u mom smjeru, diskretno se povlačim od šanka i nestajem među gomilom tijela na plesnom podiju.

Pjesme prolaze, vrijeme prolazi, dečki i muškarci prolaze, ali ja i dalje plešem sama. I koliko god to bolno bilo, zatvaram oči i prepuštam se ritmu.

Dvije i pol pjesme kasnije, osjećam ruke oko struka. Ne znam tko je, ni kako izgleda, ali osjećam trnce.

Vjerojatno jer me muška osoba prvi put dodiruje.

Osjećaj je ugodan i nadam se da nije baš neka rugoba poput mene. Okreće me prema sebi i automatski mu skeniram lice. Jedna riječ: komad.

Čak i u polumraku razaznajem da mu je kosa jako svijetla―vjerojatno ju farba―a oči plave. Vjerojatno je koju godinu stariji od mene, ali ne želim se zamarati s godinama. Ionako sam punoljetna.

Do kraja pjesme smo tako jako priljubljeni jedno uz drugo da se pitam hoćemo li se uopće moći odvojiti. Započinje druga pjesma i dečko me iznenadi kada me grubo poljubi.

Sviđa mi se grubost tog poljupca; uzvraćam mu.

Vodi me van.

Hodamo dva bloka dalje i ulazimo u stan na drugom katu. Utapam se u njegovim poljupcima i dodirima, zamišljajući da su Andrejovi. Utapam svoju tugu i dajem mu ono što mi je najdragocjenije.

Postajem ženom.