Dalmatinski Kantadur🔚 U Prodaji!❤️

II Poglavlje

Tko god je bar jednom čuo za nas dalmatince, zna naš moto.

“Izist štagod, popit štagod i odmorit zerkicu!”

Sad još dok oni jebeni turisti nisu nagrnuli to i možemo primjenjivati, ali kada oni dođu, odnese nas đava. Ja ne znam što oni misle? Da smo mi željni tog pijeska, sunca, kupanja kao i oni. Pa mi u to gledamo cijelu godinu. Đava odnio i njih i tu pržinu. I ovaj tu što se od svih kavana nasrao u moju gleda me da bi ga najrađe pitao koliko para bi dao da mi ga stavi. Jebem li ga pederastog. Ujebao nam je cijelu koncepciju. Prvo ona štraca jutros i taman kada je sve krenulo savršeno pojavi se ovaj njonjo. Kako smo samo uživali u soparniku i bokunu vina, ali ne. Morao se ovaj pojaviti i pitati ima li kave? Čuj bisera mamu li mu.

“Ma nu ga. Jok mi vamo ne držimo kave, ali ima domaćeg sirćeta.”

Još sam mu i zaigrao obrvama dok su se svi oko mene trgali od smijeha.

“One soda pliz.”

Ma pliznem ti ga mami pomislim dok mu onu mineralnu vadim preko kurca. Pa kakav muškarac moraš biti doći u rokersku kavanu i naručiti “Sodu”.  Kažem ja njonjo.

“A prika jesi mu ga zaprdija đava te nosi. Šta čoviku lipo ne dade sodicu i ćaos.”

Taj Branimir izgleda uživa u mojim mukama, ma i njemu mamu poljubim.

“Da bi ja njemu sodicu, ali jebu me hemići.”

“As ti ruda, ogadi mi pivicu.”

“Hm te đava nosi. Sad ti ogadi, aa, pa šta ima veze. More bit da bi mi ih satro do temelja.”

Diže se naš Brankec od stola dok mu piva na nos izlazi.

“Jeben ti rude. E kretena gospe moja.”

“Đabe ti sad zazivati svice mali moj.”

“Ajde krvi ti prikini i dotraj nam još po jednu. Triba ovo saprat.”

Smijem se dok se krećem prema šanku, a naš novajlija sve budno prati. Točno mi sad više nije ni ugodno to njegovo buljenje. Mislim đavla, natamburao bih ga ja samo da jednu krivu kaže.

“Asti i bolnice i reda. Oni đuturumi točno nisu u red.”

Debeli bane na vrata sav zajapuren. Čak pomalo i bijesan.

“Ma šta je mali, di gori?”

“Ma nu one doturice đava ju nosi. Naidila me da bi puka.”

“Ma šta je?”

“Ma nu, oni mene poslali tamo da snimim srce i to znadeš di? Na Firule đava ti nosi i Firule. E i ja poša tamo i obavia sve to. Reka san san sebi sigurno te moj Joško šalju jer nešta nije u red sa tebom. E i otra ja kako san kaza i obavia sve to i čekan doturicu. Došla ta lapača i sve nešta gleda i gleda i znadeš šta mi je kazala, da tribam smršat. Đava ti nosi i doture i sve. Ja mislija neki mi je đava.”

Podigne pivu i potegne dobar gutljaj sav bijesan dok se mi svi smijemo za poludjeti. Ma taj debeli je čudo od čovjeka. Ne znam što je drugo očekivao da će mu reći. Čovjek cijeli život izmišlja neke boleštine, što je još najbolje, uvjeren je u njih.

Ponekad imam osjećaj da možda i svršava na to, da ga te bolesti pale, jer ne vidim drugog razloga, jebo me pas ako vidim. Sve mi razne scene prolaze glavom, ali najupečatljivija je ona gdje on pod tušem drka i viče 'Kardiologija, nuklearna, neurokirurgija'.
Odvalim se smijati jer ti moji filmovi iz glave su čudo neviđeno.

“Ajde mali pusti to. Šta ima veze. Bitno da si ti u red.”

Branimir mu dobaci a ovaj samo još više poludi.