Život u lažima

Istina ili san?

Velike zidine koje su čuvale građane na velikim planinama su se počele urušavati. Jedan po jedan spuštali su se u zemlju kao da ih nešto vuče, grad je tonuo. Pokušaj građana da pobjegnu bio je bezuspješan. Grad "OPHELIA" je  zauvijek zaboravljen.

* 5 GODINA NAKON NESTANKA GRADA*

Svako jutro donosi novi dan, kao i avanture. Aurora Spencer djevojka koja živi na planini pored nekadašnjeg grada "OPHELI-E" kao i svakog jutra isla je po namirnice u grad. U gradu su je svi vrlo dobro poznavali dok su je samo pojedini voljeli. Aurora se nije voljela zadržavati u gradu s obzirom da  u kolibi  u kojoj živi čeka starica. Aurora je voljela tu staricu prije svega zbog toga što starica Auroru nije smatrala bezobraznom i čudnom, a još je i pričala razne priče o legendama i čudnim stvorenjima. Dok je ona žurno razgledala i žurila kući, prilazila je dvorska straža. Jedan od vojnika iz dvorske straže objavio je da se veoma čudna događanja dešavaju u njihovom gradu. Tvrdili su da su se jako čudna stvorenja kretala oko šume prošle noći. Dok su svi razglabali i objašnjavali šta, i ko to može biti, Aurora se javila: "To su zmajevi!" uzviknula je. Sve oči grada bile su uprte u Auroru, ljudi su se blago smijali, dok su dijeca urlala. Ona je nabila kapu i pognute glave krenula se izdvajati iz reda. Krenula je prema planini, blago koračajući gledala je u nebo strahujući da to stvarno mogu biti zmajevi. U glavi je prevrtala razne misli o legendama koje čula od starice, ni jedna se nije poklapala sa ovom.
Kada je stigla do kolibe primjetila je da su vrata od kolibe otvorena, prozori polomljeni, a  unutra sve razbacano. Hitro je ušla u kuću i vidjela je staricu kako leži na podu, žurno je dotrčala do nje i stavila je u krilo pokušavajući da joj pomogne. Starica se ubrzo javi i progovori par riječi: "OPHELIA je tvoja budućnost, jedina si živa. Moraš-moraš to doka..."  potom je ispustila dah i zauvijek zaklopila oči. Aurora jako plačući, pokušavajući da shvati njenu rečenicu. Primila je staricu u ruke i odvela je na mjesto gdje ju je zakopala. Plačući se vraćala u kolibu i razmišljala je o njenim riječima. Kada je napokon stigla sjela je na stolicu i razgledala po policama na kojima su stojale razne knjige o vjerovatno različitim temama. Aurora ih je razlikovala samo po izgledu, jer nije znala čitati, kad god je željela priču tu je bila starica da je pročita. Sjedila je tu par sati razgledajući a onda je ustala i krenula je razgledati po njima. Neke su bile kao slikovnice, dok su one druge bile sastavljene samo od slova. Uzela je par knjiga i zaputila se ka gradu. Dok je šetala do svog prijatelja Henry-a koji je bio gradski pekar, primjetila je mnogo čudne poglede ljudi uprte u nju. Ništa joj nije bilo jasno sve dok jedno dijete iz ulice nije povikalo: "Bjeloglavi zmaj" odjednom smijeh je krenuo da urla, žene su se smijale, ljudi su se okretali i blago smiješili, dok su dijeca nastavljala sa pogrdnim imenima. Aurora je pognute glave ušla u pekaru, i spustila knjige na sto.

Zamolila je Henry-a da je nauči čitati bar jednu knjigu. Henry je to sa zadovoljstvom prihvatio pa su odma  krenuli za stolom su sjedili više od 5h posle čega je Aurora sva umorna odgodila to za  sutra. Zaputila se prema planini i svojoj kolibici gdje je čitavu noć ostala razmišljajući kako će jednog dana naučiti čitati  i uspjet će shvatit šta je starica htjela reć. Sve više razmišljajući iskočila je iz kreveta i uzela knjige i krenula malo po malo učiti. Zapamtila je mnoge stvari koje joj je Henry pojasnio. Dok je čitala naprazajući se otkrila je razne činjenice koje su bile zastrahujuće a starica ih niti jednom nije spomenula. Najviše su je zanimali zmajevi, u knjigama se spominje da su zmajevi bića koja čovjek nikad nije ubio, umiru prirodnom smrću nakon 186 godina. Zmajevima ni jedno biće nije moglo prići jer bi oni svoj vatreni dah vrlo brzo upotrebljavali na svim živim bićima. Aurora ih nije smatrala kao loše zvjeri, tvrdila je da su to radili iz samoodbrane  i osjecaja. Pokušavala je da nađe nešto o gradu "OPHELIA" ali sve informacije koje je dobijala iz knjiga nisu direktno govorile o njemu, niti su predstavljali grad. Dok je ona čitavu noć sjedila nad stolom čitajući, jutro se bližilo a glasine su bile strašne. Čula je lupetanje po vratima, sva umorna je ustala i otvorila vrata kad je na vratima ugledala svoju prijateljicu Rozelu Journel. Rozela je svojim tužnim pogledom saopštavala Aurori kako je Henry, zajedno sa Princem Richardom iz grada nestao bez traga. Sva uplašena uzela je torbu u koju je stavila vodu, hranu i oružje, izašla napolje i zajahala konja te krenula u potragu. Rozela nesmotreno uzjaha svog konja te potrča za njom. Kada su stigle u  šumu koja se nalazila odmah iza planina krenule su laganim korakom pretraživati čitavu šumu. Zavijanje vukova je horilo kroz čitav red. Zubi su im drhtali od straha, ali bez obzira na sve Aurora nije željela posustati, nije željela ostati bez još jedne važne osobe u njenom životu. Dok su tako koračale kroz šumu pred njima se pojavila građevina nalik dvorcu a iznad nje se čuo jako čudan zvuk. Na trenutak su se pogledale a potom su znale da u tom "dvorcu" postoji nešto, osjetile su energiju koja ih privlači, te su odlučile ući u "dvorac." Aurora je ponijela svoju torbu u koju je stavila sve potrebno za putovanje, pa su zajedno krenule ka ruševini. Kada su ušle unutra sve je bilo u ruševinama, dok se od nekud začuo glas. Kada su se malo bolje približile vidjele su princa i Henry-a kako pričaju, Henry je pognute glave sjedio na stepenicama, dok je princ hodao naprijed nazad.  Aurora i Rozela nisu puno čekale pa su odma prišle i onda je Aurora uzviknula Henry-ev glas. Kako su i jedan i drugi pogledali u njih, pitali su se kako su dospjele ovdje.

Nakon pola sata su svatile zasto su oni ovdje, došli su zapravo da vide šta to kruži oko šume. Princ je bio opčinjen činjenicom da su to zmajevi, dok je Henruy sumnjao u to...

Hvala svima koji su pročitali ovaj dio. Bilo bi mi jako drago da ostavite komentar/kritiku. ❤🥰
(Ovo je samo prvi dio naravno obrađivat ću ovu priču)