Is this a dream, or not?

17. "da li je ovo zadnji put?"

LARA'S P.O.V.

Kada se probudis i znas da ti je zivot sranje. Znas da si sama. Prepustena si sama sebi. Problemi iz proslosti te ne pustaju, boli te sve. Mislis da je dosao tvoj kraj. Umires iznutra, tijelo ti se rapada, nisi to vise ti. Svi oni koji su ti bili bitni, otisli su. Kapljice kise ti se spustaju niz prozor, svaku pojedinacno promatras. Osjecas se kao one. Kao da zivis i padnes dolje i nestanes. Tako zamisljas zivot. Glumis srecu. Glumis najbolju prijateljicu, jaku curu, ali ti to nisi.

Previse ti nedostaje ona jedna osoba. Ona koja te najvise slomila. Ubija te to. Zelis ju natrag. Ali znas, da to nije moguce. On je nastavio dalje. Uziva. Vjerovatno te vise ne voli. Zaboravio je na tebe. A ti? Ti si ostala u proslosti i nikada iz nje neces izaci. Nedostajeti ono kada bi ti tata rekao „malena moja, ako te itko povrijedi imat ce posla samnom.." nedostajeti ono sto svaka osoba ima.

Zelis da te roditelji bude iz dana u dan, da kada sjedis i rucas, da si s cijelom obitelji a ne da sjedis sama, gledas u prazne tanjure nadajuci se da ce doci, makar znas da nikada vise nece doci. Da su gore, mozda te i gledaju. Ali ti to ne znas. Ovaj novi zivot je samo maska onog sto te pati, pokusavas sve sakriti ali ti i on znate da to nije tako. Bjezis od svega? Trazis osvetu? ali znas ako se vratis tamo, da ces se slomiti i opet pocet s alkoholom, drogama, cigaretama. Znas da ces se slomit kada ga vidis s drugom u zagljaju a on tebe? mozda nece ni primjetiti. Prihvatiti da je gotovo ne mozes.

A boles koja te unistava? Nitko za to ne zna. Prokleta leukemija. Povracas iz dana u dan. Ne zelis na operaciju, zelis umrt, napustit ovaj svijet, zelis otic kod svoji. Blijeda si. Kada se vratis cekaju te kemoterapije, on to nece niti primjetiti. Prepustena si sama sebi. Zelis samo umrti. Nitko za to ne zna niti ce saznat.

Sjedis uz prozor i promatras tamno nebo, kako ljudi trce pod drvece da ne pokisnu. Gledas kako se svi zure. A tebi vrijeme ide jako sporo. Kao da si zatocena u satu, kojem kazaljke stoje. Stare ulice. Kuca. Soba. Sve u cemu se sada nalazis podsjeca te na njih. Gledas u prozor preko puta tvoje sobe, Njegova soba. Ostala je ista. Svjetlo u njoj radi a on sjedi za stolom okrenutih ledima i nesto pise.

Promatras ga. Ostao je isti. Prilazi mu djevojka, sjeda do njega, grli ga i gleda sto pise. Svadaju se. Razbija casu. I odlazi. On uzima gitaru, sjeda, svira i pjeva. To ga je uvijek smirivalo. Svjetlo je u mojoj sobi ugaseno, lice mi obasjava svjetlost s ulice. Pogleda prema mojem prozoru a ja izmaknem lice, da me ne primjeti. Neko vrijeme gleda prema prozoru a onda nastavi pjevati.

Mozda sam i sama pretjerala s time sto sam otisa, ostavila ga ali u ovih cetiri mjeseci sve sam popravila. Isla sam kod psihijatra, vise mi kriminal nije bitan. Zivit cu novim zivotom, dok ne umrem. Pokusat cu napravit sve ono sto sam oduvijek htjela. Uzimam papir i olovku i pisem mu pismo koje ce mozda naci kada umrem.

Napisavsi pismo , stavila sam ga na moj radni stol. Posljednji put sam pogledala svoju sobu i otisla u sobu roditelja legla na njihov krevet te zaklopila oci nadajuci se da cu utonuti u dubok san i iz njega se nikad necu probuditi. Sklapajuci svoje oci mogla sam vidjeti samo crne tockice, i onda mrak jedino sto sam cula je bilo da je nesto lupio, a ostalo sto je bilo vidjela sam tamu.

JUSTIN'S P.O.V.

Pisao sam jednu od pjesama koja je opet bila posvecenja njoj. Maknuo sam se od kriminala, shvatio sam sto sam izgubio. Trazio sam ju ali nisam uspio. Kim moja „cura" me danas ostavila, iskreno nije me niti briga samo hocu Laru... Postao sam popularan pjevac, pisem pjesmu za nju ali ne mogu njeno ime napisat saka pjesma koja se nalazi u ovoj biljeznici je za nju.... Zavrsivsi pjesmu sjednem na krevet, uzmem gitaru i pocinjem ju pjevat...

Across the ocean, across the sea

Startin' to forget the way you look at me now

Over the mountains, across the sky

Need to see your face and need to look in your eyes

Through the storm and, through the clouds

Bumps on the road and upside down now

I know it's hard baby, to sleep at night

Don't you worry................

Osjecam da netko gleda u mene, pogledam prema njenom przoru i vidim sjenu. Netko sjedi i promatra me. Sjena nestaje. Micem giratu i trcim prema njenoj kuci, razbijam vrata i ulazim u njenu sobu, osjecam njen miris bila je tu. Na stolu nalazim pismo i citam ga....

„ Znas ti si jedini znao moj iskreni osmjeh, ti si bio taj koji mi ga je navukao na usta, u onih 29 dana sve se promijenilo. Upoznala sam tako zanimljivu osobu, iz dana u dan saznala nesto novo o tebi. Privlacio se me, jer si bio tako zatvoren, mracan, bio si tako poseban. Ne znam sto se promijenilo kada je Jaxon otisao, ali toga dana vise onog sto smo imali nije bilo. Vratio si se starome zivotu, nisi me primjecivao. Tada sam se rapala, svako vece napijala, drogirala, ubijala sam cak i ljude koliko sam bila slomljena. Kada su mi svi govorili da tu ne pripadam, sta tu radim? Spavala sam u autu. Jebena tri mjeseca zivota u autu. Raditi kao kurva, zaradivati kako bih prezivila, i onda biti opljackana. Pitas se zasto se nisam obranila? Nisam imala kako moj pistolj je zavrsio kod tvoje CURE glumila je da je njen, odstranila je moje nicijiale na njemu. Glumila je da je jaka, a mogla sam ju zgazit i unistiti ali nisam htjela sam da ti budes sretan kada ja ne mogu. Kada sam dosla po novce, tada si me primjetio, sjetio se da postojim, bilo je kasno otisla sam u Portugal. Zaradila novce, i vratila se ovdje. Nakon godinu dana se vratila. Zasto? Da umrem s svojom bolesti u mojem domu. Da umrem s osmjehom na licu, znajuci da idem svojoj obitelji gore. Gledati te kroz prozor kako pjevas, kako se svadas ili smisljas neke planove. U ovih nekoliko dana, mozda i mjeseci je bilo jedino kada sam te mogla vidjeti. Izlazila sma samo kad sam odlazila u bolnicu mozda si me primjetio ali znam da ti nije stalo . Samo znaj da mi znacis, mozda si me unistio i mozda te ne volim ali znacis mi. Bio si moja prva ljubav i uvijek ces ostati. Ako umrem nadam se da si ovo procitao, i nastavi s onime cime se bavis u svojem zivotu. Justin budi sretan kao sto si sada a ja cu biti sretna sa svojima gore... Ako me nisi jos nasao odi u sobu mojih roditelja , ako sam tamo samo me pogkri mojom dekom i ostavi me tamo da mirno spavam.... To mi je jedina zelja....Lara XoXo"

Suze mi jedna za drugom klize, ja sam kriv jebeno sam kriv, ima leukemiju? Moja malena ima leukemiju? Trcim u sobu njenih roditelja vidim ju kako sklapa oci, tako je bljeda, nema kosu, mrsava je... Boze malena sto se promijenilo. Dizem ju i trcim prema autu, palim ga te vozim u prvu bolnicu....

„malena izdrzii, molimm vas neka mi netko pomogne, ima leukemijuu..."

Zasto mi Jaxon nije rekao da je tako lose? Stalno je bio oko nje,pratio ju je. Ali nikada mi nije rekao gdje se nalazi, jer nije htio da dodem tamo, cekao je pravi trenutak, ali ona se sada vratila...

Doktroi su odmah dotrcali i ovezli ju u operacijsku salu, nakon desetak minuta doktor je izasao pogledao sam u njega s suzama u ocima.

„pacijentica, je sada na aparatima, ali da mi mogla zivit potrebna nam je donacija kostane srzi ali ne znamo ko bi joj mogao donirati jer je ona krvna grupa A- a to su rijetke grupe..."

„ja joj mogu donirati, ja sma A- i nemam nikakih bolesti zdrav sam..."

„ako stvarno zelite podite zamnom..."

Ustao sam se te krenuo za doktorom, rijesili smo sve papire te su me odvezli na operaciju..................