Drown. [t.h]

prolog

Da li ste se ikada zapitali kako je to cijeli život putovati? Sigurno mislite kako je to urnebesno zanimljivo, no doista nije. Mjesto u kojem živim se zove Drown, naime Drown je zapravo brod vrsnog i dosta mladog brodograditelja Henrika Brownela. Rođena sam na ovom brodu, no i dalje ne znam sve njegove prostorije i sve njegove tajne. Pitate se zašto nije zanimljivo? Život u strahu nimalo nije lak. Svaki dan na brod dolaze novi ljudi. Neki od njih su bivši ubojice, neki pedofili, a neki i kradljivci. Uz te kradljivce, ubojice, pedofile u kosti ulazi i strah.Znala sam samo jednu djevojku ubojitih plavih očiju i duge crne kose. Znala sam da je imala mnogo prijateljica i prijatelja zbog svojeg dečka, ali uz njega nije izgledala potpuno sretno. Kada smo bili djeca, često se s prijateljem za vrijeme odmora igrala jednoroga na igralištu, a toga se sjećam samo po tomu što sam mislila da je njezin prijatelj tada bio užasno zgodan i bio je moja prva dječja ljubav. U zadnjih godinu dana od kad je prekinula sa svojim dečkom, to jest kada ga je prevarila u potpunosti je nestala s mog radara. Djevojka duge crne kose i ubojitih plavih očiju se navodno ubila.Njezino samoubojstvo, početkom listopada, svakoga je zaprepastilo i utjeralo užasnutost jer nitko nije vjerovao da bi netko poput nje to učinio. Naravno sve je zataškano i tijelo je navodno bačeno u more samo da bi na brod dolazilo još ljudi. No da li se ona stvarno ubila ili postoji ubojica na ovom brodu? Da li će još tko umrijeti?

_______________________________

Kratak uvod ik. Niste navikli na kratko, ali jbg kod mene je sve kratko. Dakle ovo će biti kratka priča. KRATKA. Ali ako mi se svidi sa vremenom možda postane duga.

Nastavak, odnosno prvi dio dolazi sutra. :) Love ya all.