Karta za pakao

5.

Tianna Fernandez

Ah taj Manuello! 

Užasno sam bila ljuta na njega kad me je ostavio pred Arturovom kućom kao štene koje je odvojeno od doma. Nisam se više zamarala njim već sam odmah ušla u kuću gdje je on već sjedio za velikim stolom uživajući u hrani. Nacerila sam se od muke, imam taj osjećaj da se nasmijem tako luđački kad sam ljuta. Koračala sam prema njemu bez riječi. Mislim da je shvatio šta ću uraditi pa je podigao dlan u zrak misleći da će me to zaustaviti da mu upravo sad ne napravim krš i lom u kući. 

Ko ga jebe! I on je istom bahatosti ušao u moj dom i tamo rusvaj napravio poslije kojeg više ništa neće biti isto. Gledala sam ga u oči nekoliko trenutaka dok su mi se razne misli kovitlale umom. Zbog njega se sve ovo dešava; zbog njega je moja majka oteta i samo Bog zna da li je živa, ja se moram udati za čovjeka kojeg ne znam i provesti svoj određeni život kao poslušna žena i sluga svim tim ljudima u otrcanoj familiji koja je ostala zatucana nekim pravilima i tradiciji. Mogao je vidjeti plamen u mojim očima, razmišljao je kako ga splasnuti, međutim to mu nije uspjelo. Nijedan Nijagrin vodopad me ne bi mogao ugasiti sada. Izgoreo mi je dom u Španiji- sa njim sam izgorela i ja i sve što sam imala od snova do uspomena.

Dlanovima sam se naslonila na stol ispred njega i nakrivila glavu procjenjivo ga gledajući. Poželjela sam mu iskopati te lopovske oči! Grome sveti, tačno imamo iste oči, kad malo sagledam i isti pogled. 

,,Gdje je moja majka?" Tiho sam upitala ne skidajući pogled sa njega. 

,,Kako to razgovaraš sa mnom?" Nakašljao se i rukom dao znak da sva posluga i njegovi ljudi izađu napolje da ne vide kako ću da ga pokorim i bacim na tlo. Mrzio je neposlušnost, a ja sam bila neposlušna za medalje. 

,,Ako joj se nešto desi..." Približila sam mu se još više davajući napetosti da raste još više. Mogla sam vidjeti kako njegova vena pulsira na čelu od muke dok je stiskao zube. ,,Vjeruj mi na riječ niko na svijetu me neće moći spriječiti da te ubijem!" 

,,Moraš imati poštovanja prema meni!" Viknuo je i udario dlanom od stol. Viljuška i nož su poskočili od udarca. Nakašljala sam se i bacila mu salvetu na lice. ,,Tianna!" Zarežao je moje ime. 

,,Prije ću se skloniti psu sa ulice da prođe nego tebi, Arturo." Dlanom je uhvatio moj vrat daveći me. Nije mi trebalo puno vremena da dohvatim nož sa stola i stavim pod njegov grkljan. Iznenadila sam ga time pa je njegov stisak popustio. U čudu me je gledao i nije mi promaknuo onaj bljesak u očima. Kao da je na trenutak bio ponosan na moj način odbrane. Malo jače sam pritisla vrh noža uz njegov vrat osjećajući kako se njegovo tijelo ukočilo. ,,Vrati mi majku ili sljedeći put ovaj nož neće biti ovako čist ispod tvog vrata." Odmakla sam se od njega i njegov tanjir sa hranom koji je bio na stolu prevrnula na pod. Soba je bila ispunjena tišinom i taj mali zveckaj ju je samo još više učinio napetom. ,,Prijatno, papito."

Okrenula sam se od njega prema vratima i ljudi koji su bili ispred brzo su me zgrabili i držali u svojim rukama. Koliko god se opirala nisam se mogla iščupati iz njihovog stiska. U mislima sam ih klela redom pa čak i Manuella koji me ostavio ovdje. 

,,Tianna je moja kćerka." Rekao je stražarima, ali ipak njihov stisak nije popustio dok on nije dao dozvolu za to. ,,Bit će ovdje neko vrijeme. Neće dugo, nadam se." Stavio je ruke u džepove hlača. Ljudi su nas ponovo napustili i zatvorili velika vrata na koja je Arturo stavio svoj dlan lagano udarajući stvarajući zvuk od kojeg mi se koža naježila. Nijemo sam gledala u njega dok se odjednom hladni znoj slivao niz moja leđa. Dlanovi su mi se kočili i osjećala sam da napad panike dolazi. Koliko god pokušavala disati polako- to prosto nije bilo moguće. Gušila sam se u sjećanju iz djetinjstva. Te ružne slike znale su me proganjati i godinama kasnije. Htjela sam reći da prestane, ali nisam imala glasa. Sa suzama u očima shvatila sam da je to bio on. Čovjek iz moje noćne more koji je znao dolaziti na prozor i u sjeni se skrivajući nježno tapkao po staklu stvarajući zvuk koji pamtim i sad. To je ovaj zvuk sada, isti ritam, ista jačina lupkanja... Isti čovjek od prije dvadeset godina.