PROVOKACIJA

4 DIO

U tom momentu postojali smo samo on i ja, iako sam duboko u sebi znala da mogu da sjebem čitav svoj život zbog ovog, nisam mogla zanemariti taj čudan osjećaj u mom stomaku. Možda bi moglo da se kaže da je to neka normalna ljudska potreba, imati nekog kraj sebe, ali naravno na nije normalno imati kraj sebe ovakvog debila.
Ali da, to ne znači da se u njegovoj blizini možete kontrolisati.
Dok su nam se dahovi miješali shvatila sam da je jedini stvaran momenat upravo ovaj koji se trenutno dešava, da se kockice ne poklapaju ovako bez razloga, tako da je skroz okej uraditi nešto što bi već par minuta kasnije mogla nazvati greškom.
Ah, živote.
Prislonio je nježno svoje usne na moje, iskreno iznenadila me sva ta nježnost ali nisam se bunila. Disali smo oboje teško, u zraku se osećala želja i samo smo se..prepustili.
Dok su se naši jezici preplitali u njenom, ali strasnom poljupcu nisam ni slutila da je ovaj naš momenat prekinut i prije nego što je počeo.
***
Dvoje mladih uživali su jedno u drugom smatrajući da je poljubac jedino što im sada treba, da se čitav svijet upravo vrti oko njih, te da ta čarolija nikako ne smije prestati.
O da, ne samo da smije, već čarolija kako dodje tako i ode-brzo i spontano.
Ni Luka ni Andjela nisu slutili da nisu jedini koje je držao momenat kao ni da nisu jedini koji znaju tu, za Luku malu, ali za Andjelu veoma značajnu i veliku tajnu.
Gospodin direktor, prosijedi muškarac pedesetih godina posmatrao je ovaj mladi par već u glavi smišljajući adekvatnu kaznu za njih, usput se malo prisećajući svojih mladenačkih dana i srednjoškolskih ljubavi.
Ljubavi? Kako da ne.
Tog nema. To je samo jedna emocija, sentiment koji se eto javi nekad nekome, nanese bol i nestane.
To je tako shvatao Luka.
To je tako shvatao Mateja.
Ali ne i Andjela.
Čak ni mala Teodora na ljubav nije tako gledala, štaviše ona je bila neko ko bi za ljubav poginuo, upros njenom divnom i izazovnom tijelu koje ostavlja baš suprotan utisak.


"Khm." -lažno se zakašljao direktor kako bi skrenuo pažnju na sebe.
Luki nije previše privlačila pažnju činjenica kako se ljubi i samo pomalo hvata na sred hodnika sa jednom od boljih učenica i pritom ga direktor posmatra u akciji.
'Šta, može nam se pridružiti' mislio je Luka koji je pogledao u direktora čim se usplahirena Andjela izvukla iz njegovog stiska i poljupca.
Za nju je ovaj dogadjaj bio veoma sraman i zaista se plašila ishoda cijele situacije.
Ko zna šta je direktor naumio sad, ipak ovakve stvari nisu dozvoljene u školi, bar ne na sred hodnika.
Luka se smješkao, jedva se suzdržavajući da se ne opali smijati, dok je Andjela nervozno grizla usnicu i skoro neprimjetno cupkala nogom očekujući direktorovo predavanje o tome koliko ne poštuju pravila ove škole.
D(irektor): "Stvarno mi je žao što prekidam ovakav izliv ljubavi, ali ipak ću vas zamoliti da podjete sa mnom u kancelariju"
"Odmah" dodao je vidjevši da ovo dvoje i dalje stoje skoro nepomično gledajući u njega.
'Šta, kao sad idem na saslušanje jer sam zažvalio curu na hodniku?'
***
"Ako biste mogli biti brzi, nemam tako mnogo vremena za ovo?" namjerno je rekao Luka kad se već zahvalio u fotelju ispred direktorovog stola, tako da su se gledali oči u oči, i mogla se jasno vidjeti razlika izmedju Luke koji je bio skroz opušten i nije mario za neprijatnost koju je on izazvao, i Andjele koja je bila sklupčana na fotelji i vidno iznervirana Lukinim ispadima.
"Hm..da, biću kratak.. s obzirom da ste načinili prvenstveno meni veliku neprijatnost time što ste na sred hodnika dokazivali svoju ljubav i imali izlive nježnosti, predstoji vam kazna.."
Luka se samo malo promeškoljio u fotelji želeći samo da ovaj što prije završi, i moglo se reći, trebalo mu je nešto jako da popije u tom momentu. No, kao i obično, uspio je da uspostavi maksimalnu kontrolu nad sobom i nastavio je glumiti da pažljivo sluša direktorove riječi.
"Dakle, danas ćete poslije škole ostati da očistite sve wc-ove, umjesto naših čistačica."

Čuvši ove riječi Andjela je odahnula, jer je očekivala neko sniženo vladanje.
'Dobro sam prošla', pomislila je, no djavo nikad ne spava, pa ni sada
"I ne zaboravite, obavjestiću i vaše roditelje o ovom incidentu, gospodo"
Ovo je važilo samo za Andjelu jer Luka nije imao roditelje, odnosno jeste imao oca, ali ko zna gdje.
Ipak, Andjela je morala snositi odgovornost za svoje postupke i suočiti se još popodne sa svojom majkom koja će se vjerovatno pitati gdje je pogriješila u odgoju svoje kćerke.
"Jel' to sve?" -smoreno je upitao Luka, jer očigledno Andjeli nije padalo na pamet da progovori.
"Da, za sada. I, možete se odmah baciti na posao, jer čas na kom vi, evidentno niste, završava za svega tri minuta"
"Dovidjenja" uzviknula je konačno Andjela na izlazu iz direktorove kancelarije, namrštenog čela jer joj se zaista nije dalo čistiti wc-ove sada.
Kad je zatvorila vrata, obratila se Luki jer je vidjela kako on i dalje ležerno hoda kroz hodnik, kao da je cijeli svijet njegov:
"Samo da znaš ovo se odnosilo i na tebe. Tako da zajedno čistimo, da znaš"
Na ovo se Luka nasmijao kao da je ispričala neki dobar vic
"Za mene pravila ne važe. I ni jedan profesor, direktor niti bilo ko meni može nešto narediti, a da ja poslušam."
Sada je već bio na izlazu iz škole, dok je Andjela bila i šokirana, i ljuta, i bijesna.
'Šta on sebi umišlja?' pomislila je.
"Srećno sa poslom, malena" šeretski joj je namignuo, mahnuo i potom laganim koracima izašao iz škole, ostavljajući za sobom bijesnu Andjelu.
Zvono koje je označavalo kraj nastave se oglasilo, što je bilo popraćeno i bukom koju su stvarali učenici.
'E kad neće on da čisti i ispuni svoj zadatak, zašto bi i ona?'
Sačekala je Teodoru i ostale djevojke da zajedno idu kući, pritom uočila Mateju koji joj se šeretski osmijehnuo, okejj to je još jedan u nizu šokova za Andjelu, no definitivno veći šok za nju je bilo to što njeno tijelo nije reagovalo na taj njegov gest..
Nije mogla da vjeruje da ju je Luka na neki način odvojio od Mateje, makar toliko da joj se ne pojavljuje u mislima konstantno.
Da je znala da su tudji poljupci lijek za nju i brisanje Mateje, davno bi uradila sve sa Lukom.
Ili možda ne baš sve?
Na svu sreću, Teodora i Ema su naišle i prekinule njenu svadju sa samom sobom.
Odmah je uvidjela da Sara nije s njima, pa su joj djevojke objasnile da Sara 'tuguje za nekim' te ne želi da s njima provodi vrijeme.
Oh, ako se Andjela do sad osjećala zbunjeno i pomalo loše, onda se sad osjeća loše puta pet.
Znala je da Sara ne želi s njom da provodi vrijeme jer je vjerovatno uočila naglu bliskost izmedju Luke i nje.
Ali svakako, moraće to malo bolje istražiti. Neće se tek tako odreći drugarice.
A sa Lukom svakako nema ništa, osim što je trebala s njim zajedno sada ribati kupatila, ali koga briga.
I da, ima još samo onih par poljubaca što su se desili kao usput.
"Ideš s nama na kaficu?" Upitala je Tea zamišljenu Andjelu, koja u suštini nije ni slušala dogovor Eme i Tee da idu sad odmah na neku laganu kafu.
"Mhmm..ne mogu, moram pravac kući. Imam sranje neko, pričaću ti sutra sve. Ćao" -rekavši to odvojila se od djevojaka i uputila u pravcu svoje kuće.
Danas nije bio njen dan. Znala je kad dodje kući majka će vjerovato biti veoma ljuta na nju, ali šta je tu je.
Morala je sve vratiti na svoje mjesto.
Jedno po jedno.
***
"Jel' ja tebe ispraćam svaki dan u školu da učiš, kako bi bila neko i nešto ili da se hvataš sa ko zna kakvim momcima po hodnicima? Jesmo te tako vaspitali?"
"Izvini mama, sve si pogrešno razumjela, to nisu bilo kakvi momci"
"Ti još priznaješ? I to priznaješ množinu? Ne, ne ja svoju kćerku više ne prepoznajem!"
Andjela je samo posmatrala svoju majku koja je počela da pravi urnebes, i što je bilo još gore, znala je da je ona kriva za sve.
"Otac i ja smo sve žrtvovali za tebe, daj vodi je na more, kupi nove patike, mama svidja mi se ona haljina, možemo kupiti i onu jaknicu to se sad tako nosi.. vozi ju u školu, na kurseve, škola plivanja, hor, folklor, plati joj nokte, šminkanje.. A TI NAM TAKO VRAĆAŠ?"
"Mama.." 

"Ne, Andjela, ti si svoju granicu prešla, i upamti dobro, od sada pa dok ne popraviš svoje ponašanje nema izlazaka iz kuće, nema ničega, shvataš?!"
"Okej" pognute glave sam otišla u svoju sobu na spratu. Dosta mi je svega. Ne znam ni sama kako sam se dovela u ovu situaciju.
I bila je u pravu. Sve su mi dali u životu. A ja sam tek tako počela da pravim sranja. Znala sam da se moja majka ne bi ljutila da sam se poljubila s nekim izvan škole, da je to bilo i malo normalno, ali ne ja sam morala pred direktorom.
Tako mi i treba. Sve sam to zaslužila. Znala sam i da je sad Sara ljuta na mene, no, ne mogu razmišljati o tome sad. Tea je isto dizala paniku oko Luke, znala je i ona da se nešto dešava. Ali ja joj nisam rekla. A posumnjala je jer me ono pijanstvo odalo, i ona je takodjer imala razloga da bude ljuta.
Možda samo da prespavam ovaj dan, a sutra ću razmišljati o svemu. I o tome kako da odem sutra na Teinu žurku, jer ako se ne pojavim, tek će da me mrzi. I plus imam sad mamu koja mi ne dozvoljava da izadjem iz kuće, osim u školu.
Sranje. 

Ii evo nas na kraju dijela, mogla bi slobodno da kazem burnom; da li ste vi ovo ocekivali?