O svemu i svačemu...

Kreativna blokada

(8.6.2015.)

Hello ljudovi!

Dap, moguće je, vratila sam se :) Znam da puno predugo nisam ništa napisala, ali imala sam nekih svojih problema, i doma i u školi i posvuda, i trenutno mi se ne da o tome. Jedan od tih problema bila je i debela kreativna blokada o kojoj sam danas odlučila pisati i iznijeti svoje mišljenje i stav o tome.

Upoznala sam i poznajem velik broj ljudi kojima se bar jednom dogodila kreativna blokada; fuck, događa se. Većina su umjetničke dušice (just like me :3) i mrze kad im se to dogodi.

Bez pretjerivanja, bavim se pisanjem od 3. razreda osnovne. To je nešto što me ispunjava, pomaže mi da se smirim, pustim mozak na pašu i sredim misli. Sudjelovala sam na smotri LiDraNo s novinarskim i literarnim radom i mislim da ne moram ni reći koliko sam šizila kad mi se "mozak osušio" tijekom pisanja.

Razrednica mi predaje hrvatski i tvrdi da pišem savršeno (mada se ja i ne bih baš složila), pa sam se trudila njoj za ljubav, da postignem bar neki rezultat. Nakon nekoliko tjedana mahnitog istraživanja, provjeravanja, sažimanja, slaganja priče i nekoliko neprospavanih noći uz hektolitre cappuccina, moja vjera u sebe i moje samopouzdanje su se pomiješali sa panikom i strahom i PAF! Blok, prazna glava, poluprazan papir i oči pune suza.

Tada sam osjećala da bi mi bilo najpametnije odustati, ali nešto iznutra me kopkalo i otišla sam na Wattpad da malo odmorim misli od natjecanja i pronađem nešto kvalitetno za pročitati. Najviše volim ovakve random priče iz svakodnevnog života, u njima se često pronađem i autorice tih priča mi uvelike pomažu.

Ne želim javno iznositi ime autorice priče jer je željela ostati anonimna, ali poanta u cijelom mom razgovoru s njom je ta da ma koliko sumnjali u sebe i mislili sve najgore, nikada, ali NIKADA ne smijemo odustati.

Nisam uspjela pronaći nikakav kvalitetan "lijek" za kreativnu blokadu, ali s vremenom sam shvatila da to dođe i prođe, kad-tad se sve vrati na staro. Uvjerena sam da je za veliku većinu nas koji koristimo Wattpad pisanje nešto kao "ispušni ventil", nešto što nam pomaže da se izrazimo, kažemo što nas muči, i zato je važno da od toga nikad ne dignemo ruke, da vjerujemo u sebe i svoje stvaralaštvo, jer će naš trud netko jednog dana sigurno znati prepoznati i nagraditi. Jednog će se dana isplatiti svo mozganje, svi ispisani i izgužvani papiri po sobi, gomile prepravljenih stranica u MC Wordu, sve će doći na svoje i sigurna sam da će se mnogi od nas proslaviti svojim pisanjem, samo ako se nastavimo truditi i vjerovati da ćemo uspjeti bez obzira na sve prepreke koje nas čekaju na tom putu ;) So, guys, believe in yourselves and never ever give up!

Novi nastavak nakon pola godine, hvala Bogu više... Nadam se da vam se sviđa i da nisam zakazala u pisanju onoliko koliko ja mislim da jesam :/ Pošto sam se napokon vratila pisanju nakon toliko vremena, puno bi mi značilo da ostavite vote i komentar, jer me zanima vaše mišljenje, ako uopće ima koga tko ovo čita hehe :) Potrudit ću se da nastavci odsad dolaze što je češće moguće, ali ne želim ništa obećavati da mi ne ostanete razočarani. Vidimo se uskoro u novom nastavku! Peace out! Love ya all! <3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3

P.S.: U sljedećem ću nastavku najvjerojatnije pisati nešto random o sebi, pa ako vas zanima nešto o meni, pišite u komentare! Stay cool :*

Nastavak je posvećen @MarijaMihajlovic5 jer me stvarno iskreno razveselila svojim predivnim komentarima. Marija, uživaj!