Kako zavesti mafijaša

Uvod

"Jesi li sigurna da je ovo pravo mjesto? Sve je nekako ... otmjeno?" upitala sam Monicu dok smo hodale duž hodnika do glavne prostorije.
"Vjeruj mi, samo hodaj. Za 200 metara će tvoj kredit biti otplaćen a Saari će moći upisati koledž. Bit ćeš najbolja velika sestra, cijela tvoja izopačena porodica bit će ponosna po prvi put. Samo hodaj Aisha i zapamti; podigni haljinu a spusti pogled."

Valjda je bila u pravu.
Tješila sam se činjenicom da ovaj klub slovi kao najdiskretniji po pitanju VIP soba. Kako smo se približavale ogromnim vratima mučnina u želucu se povećavala.

"Zapamti: uđi unutra, spusti pogled i sjedi ispred njega. Reći ćeš ime i godine. Pitat će te za iskustvo, budi iskrena."
Pogledala sam je zabrinuto dok mi je objašnjavala.
"Aisha, trajat će kratko. Najviše sat vremena. Izaći ćeš živa i zdrava. Sat vremena je niska cijena za život poslije toga. Strpi se."

Nisam joj odgovarala. Tolika bujica misli mi je rovila glavom. Nisam znala ni ko ni šta me čeka u toj prostoriji. Pogledala sam niz sebe: kratka crna haljinica koja treba da je još kraća kad uđem, štikle koje mi jedva drže blijede noge. Plava kosa mi je padala preko ramena i oko zapešća Monicina narukvica. Svoju nisam imala.

Vrata su se otvorila i miris kubanskih cigara pomiješanih sa skupim parfemima koji negdje sadrže citrone i cimet su zaplavile moje nozdrve. Mirisalo je skupo. Monica mi je šapnula "nadam se da nije prestar" prije nego me po leđima lagano gurnula unutra. Iza mene su vrata zatvorila dvojica muškaraca u odijelu. Strah je zaplavio moje kosti kad sam u tami uvijdjela siluetu muškarca kako sjedi u stolici nalik onim prijestoljima za kraljeve, prešivenu kraljevski crvenim platnom i zlatnim detaljima. Nisam mogla da vidim ni lice ni tijelo. Iz tame je pred mene bacio lisice i bič koji su lupili od skup marmor pod mojim nogama.

"Skini se." Rekao je dubokim mačo glasom koji je činio da moj dah zastane u jednu sapu a tijelom da mi prođe hladan znoj. Već po njegovom tonu osjetila sam da me čeka pakao. I koliko god razmišljala o dugovima i tome kako je ovo mala cijena, bojala sam se takve cijene.
"Dok se skidaš, reci mi kako se zoveš i koliko godina imaš."
Na trenutak sam zamrla. Stajala sam ukočena desetak sekundi a onda je zgrominjao "POČNI!"
Glas mi je drhtao a suze su već same krenule. Dok sam uspjela progovoriti sam već jecala i grcala suze.
"Aisha, 22 godine." Počela sam da se skidam dok sam uveliko plakala, očajno i bespomoćno. Jecala sam i hvatala zrak.
"Stani." Rekao je, "postoji li problem?"
Podigla sam glavu dok sam nazad navlacila naramenicu brusa kojeg sam počela skidati. Okrenula sam se iza sebe i provjerila da li su ljudi od prije iza mene. Nije bilo nikog.
"Pa?"
"Bojim se."
"Čega?"
Glavom sam pokazala na lisice i bič ispred sebe dok sam tijelo obgrlila rukama kako bih što manje kože pokazala, "Ovoga."
Osjetila sam smijeh u njegovom odgovoru "zašto si onda ovdje? Znaju li ti roditelji da si ovdje, dijete?"
"Nemam roditelje."
"Samo me hvataj na patetiku."
Izustila sam jecaj i duboko udahnula.
"Pokvarila si mi užitak Aisha. Ne mogu da te jebem dok stenjes i cmizdriš. Ne od straha."
U tom se trenutku u meni upalila lampica, da će me ovo ponašanje koštati svega dobrog nadalje. Saari neće na fax, kredit će ostati neisplaćen a ja ću u zatvor zbog duga. Ona će u hraniteljsku i šta onda ... "NE MOLIM VAS, bit ću dobra!" Počela sam da brišem suze i da se skidam dalje, "kunem se, radite šta vam volja, molim vas ne tjerajte me!" Histerično sam počela da pričam i otkopčavam veš. Bila sam potpuno naga. Od njega nije bilo ni glasa. Ni ne razmišljajući sam se bacila na koljena i skupila ruke u znak moljakanja, "molim vas, ne tjerajte me, treba mi taj novac, preklinjem vas."

Čula sam da je ustao sa prijestolja i teškim koracima lakiranih brendiranih cipela mi se približavao. Došao je do mene i jednom nogom kleknuo ispred mene. Osjetila sam njegove prste na svojoj bradi te mi je dignuo glavu. Moje oči su srele njegove tamne, krupne, crne oči. Bila sam licem u lice sa zrelijim muškarcem od sebe, tamnijeg tena i tamne smeđe kose koja se italijenskom stilu frizura nadmetala sa Arabijom. Njegove teške i oštre crte lica su ukazivale na njegove godine a onda je progovorio.

"Pravilo broj jedan: nikad ne moli."
Drugom rukom mi je obrisao suzu u oku i smaknuo pramen kose za uho. Ustao je i sa sebe skinuo tamno plavi sako i držao u zraku dok ga nisam uzela.
"Ogrni se, obuci i za dvije minute mi se sa sekjuritijima pridruži u VIP 6. "

Brzo sam počela da oblačim svoju garderobu i popravljam kosu. Obrisala sam lice od suza i ogrnula sako. Do mene su došla ona dva muškarca te mi je jedan pokazao rukom u pravcu gdje treba da krenemo.

Samo dvije sobe niz hodnik na vratima je pisao VIP 6. Otvorili su mi vrata. Ovaj put me zapahnuo miris lošeg ženskog parfema, međutim, unutra nije bilo nikakvih žena. Za klupskim stolom sa čašom viskija u ruci sjedio je on.
"Priđi bliže."
Tako je i bilo. Malim prstom ruke u kojoj je držao čašu mi je pokazao da sjednem prekoputa njega.
"Postoji još jedan hodnik samo za Hoste. On takođe povezuje sve sobe ovdje ali sa drugih strana. Ti si došla ovim za obične smrtnike."
Nisam se osjećala poniženo, samo sam htjela da ovo završi. Bit će vremena za kajanje.
"Viski?" Na moje odmahivanje glavom krišom se nasmijao, "od ovog posla za tebe nema hljeba djevojko."
Bilo mi je nekako drago da to ipak čujem.
"Rekla si da ti trebaju novci ali, lutko, ja ti ih nemam na osnovu čega dati. Nisam dobrotvorna, izvini." Otpio je viski i nastavio, "niti mogu da uživam s tobom, niti mogu sa te zaposlim. Ne znam kako d..."
Zastao je a ja sam podignula glavu i pogledala ga. Izgledalo je kao da se nečeg dosjetio. Ostavio je čašu na sto i popravio se na stolici. Napravio je blagi osmijeh, i pogledao me, "koliko ti para treba?"
"8 hiljada eura." Odgovorila sam zamuckujući. Pošto me pogledao upitno, nastavila sam "imam dug u banci ... otac je dignuo kredit još prije par godina a da za to nikom nije rekao. Poslije sam saznala. 20.000€ je ostalo. Sestra treba da upiše fakultet. Jedna godina košta 2.500€. Trebalo mi je ovo večeras da mogu da stanem na neku crtu. Da mogu da poslije otplaćujem sve mjesečno. Žao mi je što sam Vam potrošila vrijeme i priredila scenu. Nisam nikad ... tako ... to ..."
"Možda i možeš nešto da uradiš. S obzirom da nemaš iskustva, upijat ćeš svaku lekciju kao spužva." Ostao je nasmijan dok je izgovorio zadnju riječ a onda se naslonuo u stolicu. "Ti ćeš sad meni da ostaviš broj računa, telefona i svoj lični dokument. Sutra očekuj moj poziv. Slobodna si."
Nisam baš najbolje shvatila šta me snašlo, ali je obećavalo. Ustala sam i skinula njegov sako sa ramena u namjeri da ga ostavim.
"Vani ie hladno. Vratit ćeš ga sutra." Rekao je ni ne pogledavši me.
"Hvala." Nagrnula sam ga ponovo i uputila se van.
Nisam znala ni kako se osjećam ni šta da mislim. Neka vrsta šoka. Ali ću se strpjeti do sutra.